'Zašto šutiš na raspućima?' - okrugli stol povodom 120. godišnjice rođenja Stjepana Mihalića

Na okruglom stolu sudjeluju Darija Žilić s izlaganjem “Raznorodnost književnog opusa Stjepana Mihalića”, Jasmina Milovčić s izlaganjem “Književna ostavština obitelji Mihalić” te Željko Mavretić s izlaganjem “Zavičajni značaj u književnim djelima Stjepana Mihalića.
 
Stjepan Mihalić (Karlovac, 16. 7. 1901. – Karlovac, 12. 4. 1984.), hrvatski feljtonist, romanopisac, dramatičar, Karlovcu je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo. Njegovo stvaralaštvo je, i tematski i stilski, na razmeđima hrvatske književnosti tridesetih godina. Počeo je pisati s petnaest godina, a prvo objavljeno djelo mu je dramolet “Maske”. Prvu prozu “Bratić Mirski” objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem ekspresionizma. U “Knjizi o Mlakaru”, a potom u novelama iz zbirke “Šest priča iz moga grada”, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Istodobno je pisao i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama.
 
U svom je gradu radio kao ravnatelj karlovačkog profesionalnog kazališta te uređivao časopis “Svjetlo”. Godine 1929. kazališna družina, koju je osnovao Mihalić, prikazala je njegovu pasionsku igru u pet slika “Grbavica”. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je neslavno propala. Tek je nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio. “Atrakcija cirkusa Borov”, “Bukovački”, “Pred dan”, “Silom pokajnik”, naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.
 
Objavio je više novela (u vlastitoj nakladi tiska tri knjige: “Grbavica”, “Novele” i “Neprijatelji”), no najznačajniji je kao romanopisac. U prvim novelama primjetan je utjecaj ekspresionizma. Lirski roman, pastoralnu pripovijest, “Zapaljena krv” objavljuje mu “Matica hrvatska”, a piše ga pod utjecajem Krleže i Nazora. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu prirode. Ostale romane pisao je u duhu socijalno-kritičkog realizma. U romanu “Rakovac u Vinovrhu” koji se bavi problemima političke borbe i propadanja morala, javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman “Teleći odresci”, koji tematizira provincijsku svakodnevicu, otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske “Narodne prosvjete” kao najbolji roman. Od vanjskih zbivanja, neposredno iskazanih u živoj akciji likova, Mihalić ovim romanom započinje novo razdoblje svoga književnog rada, koje kreće od žive akcije likova ka unutarnjem zbivanju u biću. Ta prekretnica rezultat je istinskog književnog zrenja te autorovih literarnih i životnih iskustava. Roman “Elegija” je roman povratka u djetinjstvo. Njime je osnažio uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga. Posmrtno mu je objavljen satirični roman “Lule kuma Gatalina”.

O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima koji su kasnije sabrani i objavljeni u knjigama “Ćaskanja u suton” i “Razgovori na uglu”. Počeo ih je pisati u razdoblju od 1965. do 1970. godine dok je bio urednik “Svjetla”. “Ćaskanje u suton” kao prvi dio tih feljtona dva je puta objavljivan u obliku knjige – prvi put 1968. godine, a drugi put 2008. u izdanju Matice hrvatske. Izdanje iz 2008. godine sadrži trideset i četiri feljtona koji slove kao “najkarlovačkiji” – dvadeset feljtona iz “Ćaskanja u suton” kojima je naslove dao priređivač Slavko Mihalić i četrnaest feljtona iz “Razgovora na uglu” kojima je priređivač Ivan Ott. Autor na osoben način, studiozno, dokumentaristički, literarno i kritično, ali i popularno, predstavlja svoj grad Karlovac. Feljtoni govore o nekadašnjem životu u Karlovcu, a posebno ga zanimaju, pored velikih i značajnih događaja, i mali, naoko nevažni događaji u kojima se očitava bilo grada. Feljtone prate fotografije Zvonimira Grebera, a pogovor potpisuje Stijepo Mijović Kočan. Sadrži sveobuhvatno kazalo karlovačkih osoba, lokacija, društava i institucija.
 
Obitelj Mihalić poznata je i priznata obitelj u kulturnom životu grada Karlovca.