Preskočite na glavni sadržaj

Zaklada HAZU dodijelila Nagradu 'Dragutin Tadijanović' Marijani Radmilović

Hrvatska pjesnikinja Marijana Radmilović dobitnica je ovogodišnje Nagrade 'Dragutin Tadijanović' koju dodjeljuje Zaklada HAZU, za zbirku pjesama 'Putovanje oko tijela' (Zagreb: MeandarMedia, 2019.). Svečanost dodjele Nagrade bit će u četvrtak, 4. studenog, u 12 sati, u Slavonskom Brodu u Spomen-domu Dragutina Tadijanovića  u sklopu manifestacije Tadijine jeseni, na 116. rođendan ovog istaknutog hrvatskog pjesnika.
vrijeme: 04.11.2021. -
mjesto: Slavonski Brod
url: https://www.info.hazu.hr/

Akademik Dragutin Tadijanović (1905. – 2007.) bio je jedan od donatora Zaklade HAZU i prema njegovoj želji od 2008. svake se godine iz posebnog fonda dodjeljuje jedna pjesnička nagrada te stipendije ponajboljim studentima književnosti iz Brodsko-posavske i Ličko-senjske županije.
 
Marijana Radmilović rođena je 1971. u Vinkovcima. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Pjesme i priče objavljivala je u Quorumu, Književnoj reviji, Plimi, Zarezu, Temi i Riječima. Za debitantsku zbirku poezije Portreti nepoznatih žena 1999. je dobila nagradu Ivan i Josip Kozarac. Na prvim Danima Dobriše Cesarića u Požegi 2003. dobila je nagradu Dobriša Cesarić za najbolju neobjavljenu knjigu poezije Bolest je sve uljepšala, a nešto kasnije za istu zbirku nagradu Kvirin za mlade pjesnike. Za zbirku pjesama Putovanje oko tijela 2020. je dobila nagradu Duhovno hrašće.
 
Kako je u obrazloženju dodjele Nagrade „Dragutin Tadijanović“ navela akademkinja Dubravka Oraić Tolić, u suvremenoj hrvatskoj lirici pjesništvo Marijane Radmilović prepoznaje se po trima osobinama, a to su originalan autorski glas, ženska pjesnička tematika i izvanserijska stilska ostvarenja. „Sve tri osobine doživjele su bujnu raznolikost upravo u zbirci Putovanje oko tijela sastavljanoj od trideset sedam duljih tekstova pisanih u narativnom molitvenom tonu. Marijanin pjesnički glas karakterizira dijalogičnost, višeglasje i polifoničnost. Ta je polifoničnost autorskoga glasa  pronašla svoju temu u ženskoj subjektivnosti i ženskom identitetu koji autorica razigrava u različitim ulogama sebe i drugih žena, kao  djevojke i sestre, kao majke, starice, usnule ljepotice. Središnji je postupak igra poznatim stereotipima, slikama i predodžbama kojima se žena u zapadnoj kulturi predočuje kao tijelo, tjelesnost, konkretno, osjećajnost, nizina,  za razliku od muškoga subjekta koji se zamišlja kao duh, apstrakcija, ratio, visina. Tu osnovnu sliku ženskoga identiteta kao tijela i pjesničkoga postupka kao putovanja oko tijela iz naslovne sintagme autorica razlistava u raskošnim slikama i igri tradicionalnim stereotipima i predodžbama. Pri tome dominiraju ravničarski motivi: ženski se identiteti predočuju kao zemlja, voda, biblijski prah, mulj, blato, glib, biljka, „vlažno i teško korijenje, ali i metaforama dna, zdjele nedovršene tkanine, prešućenih riječi i bijela boja kao simbola života i smrti.  Autorica se služi začudnim genitivnim metaforama, tako omiljenim u suvremenome pjesništvu, jakim slikama, oksimoronima i otvorenim, semantički uskovitlanim poentama. U knjizi nema slavonskih niti bilo kojih drugih stvarnih lokaliteta, no ravničarska metaforika zemlje, praha, gliba, mulja, kukuruznoga zrnja daje naslutiti da je upravo slavonski krajolik bio pogodan za biblijsku i univerzalnu slikovnost žene i ženskih identiteta.  Premda autorica dotiče društvene aspekte ženske povijesti, u pjesmama Marijane Radmilović nema rodne ideologije ni eksplicitnoga angažmana. Pjesnikinja  nije feministička aktivistica. Tu je riječ o postmodernističkoj dijaloškoj lirici koja u metaforičkim eskapadama i poetici igre kulturnim stereotipima razlistava pitanje ženskih, ali i bilo kojih drugih identiteta i općih pitanja života, ljubavi, rada, prijateljstva, ljepote, zdravlja, bolesti,  smrti. Nimalo laka, ali višestruko dojmljiva, tematski originalna  i jezično izbrušena, lirika Marijane Radmilović izrasla je na tragu najboljih tradicija modernoga hrvatskog pjesništva, od Mihalića i Dragojevića do Slamniga i Anke Žagar. Po svojemu dijaloškom glasu i višeglasju, po igri ženskim stereotipima na podlozi ravničarskih motiva, po originalnim pjesničkim slikama i narativnome molitvenom stihu pjesnička knjiga Putovanje oko tijela Marijane Radmilović zaslužila je ponijeti nagradu naslovljenu imenom slavonsko, hrvatskoga i univerzalnog barda Dragutina Tadijanovića“, napisala je u obrazloženju dodjele ove nagrade Zaklade HAZU akademkinja Dubravka Oraić Tolić.