Zagrebački plesni centar najavljuje nove plesne premijere

Uz premijerne večeri, program uključuje i reprizne uspješnice brojnih renomiranih autora. Godinu u ZPC-u zatvara jedinstven „Wetware“ Jana Rozmana - satirični izvedbeni eksperiment koji na sceni spaja stand-up energiju, tehnološku paranoju i suvremeni ples. Predstava nastala u sklopu Pan Adria mreže bit će izvedena 22. i 23. prosinca, kao završni i najintrigantniji događaj prosinačkog programa.
 
„Wetware“ Jana Rozmana - humor, tehnologija i suvremena anksioznost na sceni 22. i 23. prosinca
 
U scenskoj predstavi Wetware, koja spaja stand-up, Elona Muska i psihopolitiku korejskog filozofa Byung-Chul Hana, Jan Rozman, poput mnogih drugih muškaraca u krizi, kreće na putovanje samospoznaje. U svojem najnovijem radu Rozman si postavlja pitanje: Što je to u meni što me tjera da se nikad ne osjećam dovoljno? Performans Wetware, koji je nastao u sklopu Pan Adria mreže, propituje autonomiju tijela u kapitalističkom uređenju koje počiva na načelu nadzora, kroz koreografsku intervenciju u stand-up formatu. Rezultat je izvedba koja je istodobno komična, kritična, fizički snažna i misaono provokativna, čineći Wetware idealnim završetkom godine - s pogledom prema tehnologiji, humoru i ljudskosti 21. stoljeća.
 
Premijere koje obilježavaju prosinac
 
Premijerni dio programa donosi dvije nove autorske vizije. Prva je Spavaj, dijete moje malo, spavaj autora prepoznatljivog i upečatljivog stvaralačkog rukopisa, Matije Ferlina (5. i 6. prosinca). Riječ je o djelu nastalom prema tekstu Jona Fossea, a razvijenom s izvođačicama Petrom Chelfi, Martinom Tomić, Ivanom Pavlović i Petrom Valentić. Plesna predstava Spavaj, dijete moje malo, spavaj istražuje nestalan izvođački međuprostor koji se stalno raspada i ponovno uspostavlja. Kroz fragmentirane geste i mikroakcije, izvođačice ne utjelovljuju likove, nego postaju afektivni nositelji ambijenta. Tijela usmjerena na percepciju, u stalnom iščitavanju nevidljivih napetosti između pokreta, teksta i prostora.
 
Jednog dana ću i luk rasplakati novi je autorski projekt plesne umjetnice i koreografkinje Maje Drobac (9. i 10. prosinca) koji istražuje tijelo uhvaćeno u sadašnjosti, razapeto između onoga što je moglo nekad i onoga što danas čini drugačije. Humoristični citati sa zidova grada i interneta postaju amortizeri za protok vremena, poticaji na stanku, okret i osmijeh. U prepoznavanju vlastitih trenutaka dvije plesačice grade odnos jedna s drugom i sa sobom, rasplesavajući svoje priče koje, poput grafita, izviru iz svakodnevice. Jer na kraju - tijelo pamti i priča bez prestanka.
 
Reprizne uspješnice priznatih autora
 
U sredini prosinca na scenu se vraćaju dva već afirmirana naslova koja su svojim ranijim izvedbama snažno odjeknula među publikom i kritikom. Saša Božić 12. prosinca ponovno predstavlja Funny Games, koji uprizoruje igru između izvođača i publike te plesača i glumice koja se promatra kroz prizmu promašaja uspostave opipljivog odnosa. Dan kasnije, 13. prosinca, Marin Lemić donosi Selfiemorphiu, koja nas uvlači dublje u nas same, ali i u naše odnose sa svijetom oko nas.
 
Na podiju ZPC-a,16. i 17. prosinca bit će izvedena i Migracija zraka Jovane Zelenović, predstava koja afirmiranjem prolaznosti zvuka i pokreta, produbljuje razumijevanje proživljenog trenutka i njegove neponovljivosti. Plesačice propituju koncept stvaranja uzoraka koji ostaju u prostoru i nastavljaju živjeti u sjećanju promatrača.
 
Nakon nje, 19. prosinca na rasporedu je poetsko-duhovita predstava Pitala me jesam li znala da su se šljokice prije radile od stakla, u kojoj tri drag performerice izvode fikcije o svjetioničarkama i nažigačicama koristeći razna svjetlosna tijela koja utjelovljuju i stavljaju u odnos sa svojim tijelima u šljokičavim kostimima.
 
Na programu 20. prosinca naći će se i plesna predstava Labirint autorica Valerie Geremie i Jasne Čižmek Tarbuk, koja istražuje prostor između tijela i misli, svjetla i sjene, vanjskog i unutarnjeg svijeta. Labirint nije samo arhitektonska forma iz koje je teško pronaći izlaz, već predstavlja i unutarnje stanje: metafora životne potrage u kojoj nailazimo na prepreke, lutamo, suočavamo se sa strahovima i nesigurnostima, doživljavamo transformacije.
 
ZPC u završnici godine
 
Prosinački program Zagrebačkog plesnog centra potvrđuje raznolikost i snagu suvremenog plesnog stvaralaštva u Hrvatskoj. Od intimnih solo struktura do satirično-tehnoloških izvedbenih hibrida, ZPC i krajem 2025. ostaje ključno mjesto umjetničkog susreta, istraživanja i prezentacije suvremenog plesa.