U četvrtak, 29. listopada, u 20 sati, u KONTEJNER-u će se održati večer performansa proširenog filma s izvedbama Maximea Corbeil-Perrona i Maje Milić. Kroz eksperimentalni rad sa slikom, zvukom i pokretom, umjetnici istražuju odnos tehnologije i okoliša te tijela i kulturnog pamćenja.
vrijeme: 29.10.2026. -
mjesto: Zagreb
Ulaznice u iznosu od 5 EUR su dostupne putem sustava
Entrio, i na ulazu u KONTEJNER.
U radu
Šarena neba, spaljena zemlja Maxime Corbeil-Perron povezuje projiciranu sliku i elektronički zvuk, stvarajući audiovizualne krajolike intenzivnih boja i mehaničkih ritmova. Slike prolaze kroz niz analognih i digitalnih transformacija, od super 8 filmske vrpce do 16-milimetarskog filma, ostavljajući tragove svakog prijelaza između medija. Taj proces postaje polazište za promišljanje ubrzanog tehnološkog napretka, njegova utjecaja na okoliš i neizbježnog zastarijevanja tehnologije.
Performans
Upisivanje, trajanje, potencijal Maje Milić istražuje tijelo kao nositelja kulturnog pamćenja i povijesti. Polazeći od kućnih filmova iz Jugoslavije snimljenih na 8-milimetarskoj vrpci, umjetnica izdvaja i preslaguje fragmente pokreta i tjelesnih položaja, stvarajući promjenjivu koreografiju slike, zvuka i vlastite prisutnosti. Film i zvuk pritom postaju otvoreni materijali kojima se manipulira i na koje se reagira u stvarnom vremenu. Rad je dio kontinuiranog istraživanja eksperimentalne autoetnografije i koncepta
Drugoga u sebi.
O autorima:
Maxime Corbeil-Perron multidisciplinarni je umjetnik čija praksa obuhvaća audiovizualne performanse, eksperimentalni film, elektroakustičku kompoziciju, improvizaciju, zvučnu umjetnost i instalacije. Radove je predstavio na međunarodnim festivalima i u institucijama, među kojima su MUTEK, INTONAL, L.E.V., WeSA, Ann Arbor Film Festival, Vienna Shorts i Festival du Nouveau Cinéma. Godine 2021. dobio je počasno priznanje Prix Ars Electronice u kategoriji digitalne glazbe i umjetnosti zvuka.
Maja Milić umjetnica je i istraživačica, eksperimentalna filmašica, istraživačica zvuka i DJ-ica. Njezina se praksa može opisati kao eksperimentalna autoetnografija, a obilježava je rad s pronađenim filmskim snimkama (found footage), osobito dekonstrukcija i rekonstrukcija kućnih filmova te istraživanje svakodnevnih, naizgled trivijalnih elemenata stvarnosti.
