Varaždinska premijera plesne predstave „Last Shelter“ („Posljednje utočište“) će se održati u petak, 20. studenog. Predstava je nastala u koprodukciji HNK Varaždin i HNK Ivan pl. Zajca iz Rijeke, u okviru konzorcija K- HNK.
vrijeme: 20.11.2026. -
mjesto: Rijeka
Skladatelj: Yvan Talbot
Koreograf i redatelj: Serge Aimé Coulibaly
Asistent koreografa: Sayouba Sigue
Scenografkinja: Aleksandra Ana Buković
Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić
Plešu:
Djevojke: Yurika Kimura / Ksenija Krutova / Tea Rušin / Alessia Tacchini / Isabelle Zabot
Muškarci: Alessio Alfonsi / Jody Bet / Simon Boley / Benjamin Cockwell / Giovanni Liverani / Giorgio Otranto
Baletni majstori:
Daniele Romeo / Paula Rus
Last shelter („Posljednje utočište“) zamišlja izdvojeno sklonište u kojem se skupina ljudi izolira od svijeta u raspadu. Unutar tog krhkog prostora tijela, sjećanja i ispovijesti izranjaju kroz ples, tišinu i kolektivne rituale, dok vijesti iz vanjskog svijeta polako prodiru unutra. Ono što se nekoć činilo dalekim iznenada postaje intimno. Utemeljeno u emocionalnom krajoliku našeg vremena - od pandemije do ratova u Ukrajini i Gazi, porasta autoritarizma, ekološke tjeskobe i globalne nestabilnosti - djelo istražuje kako strah, preživljavanje i nada preoblikuju ljudsko ponašanje.
Kroz koreografski jezik izgrađen na dualnosti i kontradikciji, Posljednje utočište propituje iluziju zaštite i istražuje kako nastavljamo graditi solidarnost i čovječnost dok sama budućnost djeluje nesigurno.
Serge Aimé Coulibaly jedan je od najistaknutijih suvremenih afričkih koreografa, plesača i redatelja. Rođen u Bobo-Dioulassu u Burkini Faso, Coulibaly je međunarodnu karijeru izgradio povezujući afričke kulturne utjecaje sa suvremenim plesnim kazalištem. Bavi se temama identiteta, slobode, migracija, društvene nepravde, političkog otpora i ljudskog dostojanstva. Propituje odnose između pojedinca i zajednice te istražuje posljedice kolonijalizma, globalnih nejednakosti i suvremenih društvenih kriza. Posebno ga zanima pitanje kako tijelo može postati prostor otpora, sjećanja i transformacije. Njegov koreografski jezik karakterizira snažan ritam, eksplozivna energija i emotivna dubina, pri čemu ples nije samo estetski izraz nego i sredstvo društvenog dijaloga.
Njegovu karijeru obilježavaju i brojne međunarodne suradnje. Radio je s Alainom Platelom i kompanijom les Ballets C de la B, Sidi Larbijem Cherkaouijem, Janom-Christophom Gockelom te Ivom van Hoveom, s kojim je 2025. surađivao na predstavi I Did It My Way, prikazanoj na festivalu Ruhrtriennale i u Državnoj operi u Stuttgartu. Godine 2024. režirao je i predstavu Balau za kazalište Münchner Kammerspiele u Münchenu.