vrijeme: 16.02.2026. -
mjesto: Dubrovnik
(...) Tonkin opus već godinama gravitira oko istih temeljnih preokupacija - začetka, gnijezda, zaštićenog prostora u kojem život titra, neovisno o mediju u kojem se utjelovljuje. Od
Arhitekture neba (2017.) preko
Gnjezdišta (2023.) do ove izložbe, njezin se rukopis neprekidno razvija. Premda pretežito izrađuje krilate forme od kaširanog pamuka i rižinog papira, ovdje nalazimo zatvorenost terakote i njezinu posebnu vrstu ranjivosti - krhku, a opet trajniju od papira. Materijal se mijenja, ali srž ostaje ista: fascinacija činom nastajanja, onim trenutkom u kojem nešto tek počinje biti.
Gaston Bachelard pisao je o tome kako domaći prostori - gnijezda, ljuske, kutovi - predstavljaju prvobitna skrovišta u kojima se rađa intimnost postojanja.
2 Tonkine kukuljice upravo su takvi prostori: male arhitekture koje čuvaju ono što tek nastaje. One ne govore razumom - govore intuicijom. I možda upravo zato rezoniraju s promatračima koji se pred njima zaustave ne znajući točno zašto, prepoznajući nešto iskonsko duboko u sebi.
Pitanje “tko si ti?” ostaje otvoreno. Kao i kukuljice - neke posve, neke tek naciknute. Ali upravo u tom rasponu između zatvorenosti i otvorenosti, između tame i svjetla koje se probija, leži cjelokupna drama življenja. A odgovor? Možda je u samom činu gledanja.' —dr. sc. Dora Derado Giljanović
Izložba se može pogledati do 27. veljače svaki dan od 10-12 sati i od 15-18 sati.
