Tabor New Frame Film Festival 2026 - Studentsko natjecanje

Riječ je o filmovima koji kroz raznolike estetske pristupe i žanrovska usmjerenja bilježe unutarnje nemire, obiteljske odnose i društvene pritiske tipične za generaciju Z, povezujući osobno i društveno u pričama o krizi identiteta, rada, stanovanja, intimnih odnosa i zajednice.

Intimna tjeskoba i osjećaj dezorijentacije u središtu su filmova Grad iza luke (A City Beyond the Harbor) Eduarda Game, brazilske meditacije o svakodnevici nagriženoj nevidljivom nelagodom koja će na festivalu imati svjetsku premijeru, te Pas i vuk (Dog and Wolf)  slovačke redateljice Terézije Halamove, premijerno prikazanog na festivalu u Karlovim Varima, koji kroz jednu noć ispunjenu partijima, drogama i sjećanjima portretira generacijsku prazninu i nemogućnost bijega od prošlih odnosa. Sličan nemir, ali snažnije vezan uz obiteljski kontekst i autodestruktivne obrasce, artikulira Indigo mlade autorice Josipe Burić s VERN-a, koji noćni rejv koristi kao prostor suočavanja s traumom, bijesom i destruktivnim odnosom s ocem.

Obitelj kao prostor pritiska, odgovornosti i nerazriješenih trauma pojavljuje se u više filmova. Iz Srbije dolazi Kako slijepac da vjeruje u Boga? Ume Zuban, a fokusira se na mladi par koji očekuje gosta, dok se međusobne frustracije gomilaju do točke pucanja. Sretan rođendan! (Happy Birthday!) poljskog redatelja Aleksandera Pakulskog kroz neobičan ritual rođendanske proslave za preminulo dijete tematizira tugu, iscrpljenost i nemoć komunikacije među partnerima, dok Nitko ne laje (Nobody Barks) španjolske autorice Júlie Coldwell Serra gradi moralnu napetost oko jedne laži koja se širi poput pukotine i razara odnos između odrasle osobe i djeteta.

Tijelo kao ranjivo, promjenjivo i političko mjesto snažno je prisutno u nizu stiliziranih i žanrovski izraženih radova. Španjolski film Smrt nosi tvoje oči (Death Wears Your Eyes) Gonzala Cámara, koji na Taboru ima međunarodnu premijeru, uranja u mračnu atmosferu underground kluba gdje se želja i nasilje stapaju u opsesiju. Primordij (Primordium) Eme Bilaver kroz elemente tjelesnog horora i organskog raspadanja pretvara prostor obiteljskog doma u jezivo mjesto povratka potisnutog. Animirani Strana tijela (Foreign Bodies) Lysandera Wonga, prikazan na Animafestu, koristi minimalizam i grotesku kako bi prikazao tijelo kao izvor nelagode i transformacije, dok Da si bar uho (Wish You Were Ear) Mirjane Balogh kroz distopijsku ideju razmjene dijelova tijela nakon prekida govori o fragmentiranom identitetu i potrazi za samoprihvaćanjem.

Rad, izdržljivost i nevidljive strukture svakodnevice u fokusu su filmova Od jutra do sutra (Around the Clock) Marine Musulin i Spokoj (Peace) Jana Jałoszyńskog koji također ima međunarodnu premijeru na Taboru. Prvi vodi na riječku ribarnicu, gdje se kroz humor, zajedništvo i iscrpljujući fizički rad portretira ženska solidarnost, dok drugi, nastao u Poljskoj, prati ukrajinskog izbjeglicu u pokušaju da usred rata i migracije ponovno uspostavi osjećaj doma i stabilnosti. Pitanjem osjećaja doma bavi se i dokumentarni Stambeno pitanje (Housing Problem) Marka Plejića koji prati Duju, mladog studenta koji nakon iznenadnog iseljenja od strane stanodavca mora brzo pronaći novo mjesto za život.

Prijateljstva i prijelazni životni trenuci obrađeni su u filmovima Ljubi, jesmo dobro? (We Were Fine, Weren’t We?) Nine Damjanović, Posljednji ljetni kamp (The Last Summer Camp) Petre Mikolášové i Malen (Little) Lune J. Stamenković. Smješteni u prostore ljeta, putovanja i privremenih zajednica, ovi filmovi s puno senzibiliteta bilježe krhkost odnosa, strah od udaljavanja i trenutke u kojima se prijateljstva i ljubavi nepovratno mijenjaju.

Animacija i alegorija koriste se kao snažan alat društvenog i emocionalnog komentara u filmovima Gavranera (Ravenera) Teodora Raleva, U lovu (Hunting) Lee Favre i Dječakova riba (The Boy’s Fish) Hasana Alija. Dok Gavranera kroz sukob ptica progovara o ljubomori i kreativnoj napetosti, U lovu se poigrava odnosima moći i dokumentarističkim pogledom, a Dječakova riba kroz ratom obilježen pejzaž i simboličnu vezu dječaka i životinje donosi snažnu, emotivno nabijenu sliku gubitka i traume.

Program dodatno širi perspektivu filmovima koji propituju komunikaciju, percepciju i etiku. Tako Znakovi iz dubine (Signs from Below) Maude Vuillez, francuski film koji na festivalu ima hrvatsku premijeru, donosi intimnu perspektivu odrastanja gluhih osoba u svijetu sluha, dok bosansko-hercegovački Osvjetljavanje (Illumination) Mine Vavan kroz prizmu prometne nesreće otvara pitanje profesionalne odgovornosti, svjedočenja i osobnog morala.
 
Ulaz na sve festivalske programe je besplatan.
 
Više informacija o programu dostupno je na službenim stranicama festivala: www.tabor.film

Društvene mreže: Facebook i Instagram