Svečanost povodom proglašenja poljičice nacionalnim kulturnim dobrom

Poljičica, koju su stari Poljičani nazivali poljiškom bosančicom, poljiškom azbukvicom i arvaticom, a struka još i zapadnom ili hrvatskom ćirilicom, materinje je pismo nebrojenih naraštaja Poljičanki i Poljičana te službeno pismo nekoć slavne Poljičke knežije. Poljičicom su ispisani mnogi privatni, poslovni i pravni dokumenti među kojima i najvažniji među njima, čuveni Poljički statut zvani Poštovani. Kako je poljičica, uz Statut i poljički soparnik/zeljanik/uljenjak, gotovo sve što je od Poljica (pre)ostalo, a pismo, uz jezik i govor, najsnažnije obilježje svakog identiteta, poljičica kao nacionalno kulturno dobro ima dvostruku važnost: prvo, zato što u svome nazivu čuva spomen na Poljica (nomen est omen!) i drugo, zato što svjedoči postojanje poljičkoga identiteta jer kao što Poljica nema bez poljičice tako ni poljičice nema bez Poljica. Više o poljičici i njenoj važnosti za poljičku i hrvatsku kulturu nalazi se u prigodnoj brošuri dostupnoj putem poveznice https://poljica.hr/.

Sve navedeno razlozi su zbog kojih je Savez za Poljica kao nositelj ovog kulturnog dobra, u suradnji sa još 28 srodnih udruga i škola s područja povijesnih Poljica i Grada Omiša koje su se uz to rado odazvale pozivu da po odobrenju nadležnih državnih tijela i sami skrbe o poljičici kao kulturnome dobru (postupak u tijeku), potakao javno promoviranje istoga kako bi se svekolikoj javnosti, a napose nadležnim državnim tijelima i Poljicima nadležnim gradovima i općinama, ukazalo na potrebu da zavičaj legendarne poljičke i hrvatske junakinje Mile Gojsalića iznova bude prepoznat kao životna i funkcionalna cjelina te i formalno priznat u statusu hrvatske povijesne regije.
 

---

Registar kulturnih dobara RH - Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice