Sućut ministrice u povodu odlaska Branka Ivande, uglednog hrvatskog redatelja i dugogodišnjeg omiljenog profesora Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu

„Kada sam mu prije pet godina uručila najveće državno priznanje za kulturu i umjetnost, Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo, sa zahvalnošću sam mu čestitala na njegovu sjajnom, raznolikom opusu i vrijednom pedagoškom radu kojima je dao ogroman doprinos hrvatskoj kulturi.
 
Branko Ivanda zasjao je svojim prvim filmom „Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata“ 1968., koji je na berlinskome festivalu osvojio prestižnu FIPRESCI nagradu - međunarodnog udruženja filmskih kritičara i od tada je režirao niz igranih filmova, televizijskih serija i drama, kao i dokumentarne filmove, glazbene i dokumentarne emisije i kazališne predstave.
 
Premda nije bio obasipan brojnim prilikama i često su mu u bivšoj državi odbijali projekte, uspio je prije i nakon devedesetih snimiti djela koja će ostati upisana u antologiju hrvatske kinematografije poput filmovi „Noć poslije smrti“, „Prijeki sud“, „Zločin u školi“, „Konjanik“ i „Lea i Darija“ koji je uvršten je u programe muzeja o holokaustu diljem svijeta.
  
Karijeru Branka Ivande obilježilo je i snimanje studentskog štrajka Hrvatskoga proljeća u Zagrebu 1971., kada je zajedno sa svojim kolegom Zoranom Tadićem predvodio skupinu studenata ADU u praćenju događaja. Trideset godina kasnije, kada je materijal pronađen u policijskom arhivu, Ivanda je završio film koji trajno svjedoči o jednom od ključnih povijesnih trenutaka Hrvatske.
 
Njegova velika ljubav prema režiji, filmu i kazalištu, mediteranska energija, razigranost, radoznalost i duhovitost, bile su mlazni pogon za njegovo uspješno kretanje u različitim žanrovima, tako da su njegovi televizijski i kino filmovi često nagrađivani na brojnim inozemnim i domaćim festivalima.
 
Svima koji su ga poznavali nedostajat će njegova erudicija i osebujne interpretacije književnosti, filma, povijesti, politike, ali i nogometa. Bio je jedan od najomiljenijih profesora režije na Akademiji dramske umjetnosti gdje je odgojio najveća imena suvremene hrvatske kinematografije. Iznimno je volio i uvažavao glumce. Nesebično, očinski i prijateljski im je, kao i svojim studentima i ostalim suradnicima davao šanse za puno razvijanje i prezentaciju njihova talenta. Zato, sjećajući se njegovih nezaboravnih režija, danas Branku Ivandi iskazujemo zahvalnost i počast, ispraćajući ga kao jednog od najvećih hrvatskih filmskih umjetnika, ali prije svega kao dobrog i dragog čovjeka“.