Svestrani glazbeni umjetnik i znanstvenik, u svojoj bogatoj karijeri zadužio je hrvatsku kulturu svojim plodnim orguljaškim, skladateljskim, dirigentskim, a osobito istraživačkim opusom. Od svojega diplomskoga rada o glazbenoj djelatnosti Augustina Kažotića, preko magisterija do doktorata na Sveučilištu „Albertus Magnus" u Kölnu kada je u međunarodnim znanstvenim krugovima inaugurirao otkrića glazbenih djela Dubrovačke Republike od srednjovjekovlja do 17. stoljeća, don Miho Demović utro je put svojim znanstveno-istraživačkim preferencama kojima će posvetiti cijeli svoj znanstveni opus i pokazao iznimnu istraživačku i interpretatorsku profesionalnost koju je uporno i neumorno usredotočio na otkrivanje hrvatske glazbene prošlosti, posebice crkvene. Gotovo punih šest desetljeća, njegov je kontinuirani, minuciozni rad na hrvatskim rukopisnim i tiskanim glazbenim izvorima i arhivskim dokumentima urodio je plodom niza naslova, znanstvenih članaka, knjiga i raznih publikacija, raskošno se šireći velikim tematskim opsegom njegove erudicije i ljubavi za nacionalnu glazbenu baštinu.
Istražujući povijesti glazbe i glazbenika u Dubrovačkoj Republici i medievističko-glazbene teme s druge strane, don Miho Demović je otkrio i afirmirao velik broj dotad nepoznatih imena i pojava te radio na njihovoj popularizaciji sudjelujući na mnoštvu međunarodnih i domaćih znanstvenih simpozija. Uz znanstveni opus, redovito je objavljivao skladbe, harmonizacije i transkripcije te brojna diskografska izdanja hrvatske liturgijske i tradicijske glazbe, za što je također zaslužio brojne nagrade i priznanja. Od sjajnih scensko-glazbenih djela koje je skladao, posebno će nam u pamćenju ostati glazba za crkveno prikazanje „Ecce homo“ na Dubrovačkim ljetnim igrama 1986. godine."
