Sućut ministrice kulture i medija u povodu odlaska muzikologinje Erike Krpan

„Kao muzikologinja, glazbena spisateljica, kritičarka, urednica i angažirana djelatnica u kulturi, svoj je profesionalni put Erika Krpan oblikovala s rijetkom ustrajnošću i osjećajem odgovornosti prema glazbi koju je razumjela ne samo kao umjetnost, nego i kao prostor pamćenja, identiteta i kontinuiteta.
 
Od svojih profesionalnih početaka kada se 1970-ih afirmirala kao glazbena kritičarka, desetljećima je radila i surađivala s najrelevantnijim novinama i tjednicima svoga vremena, od Vjesnika i Telegrama do Hrvatskog sveučilišta i slovenskog Dela, u časopisima Studio i Danas, a istodobno je djelovala na Trećem programu Radio Zagreba kao autorica ciklusa emisija, među kojima se isticala „Glazba na putu do društva, društvo na putu do glazbe“, a sudjelovala je u televizijskim projektima, uključujući „Antologiju hrvatske komorne glazbe XX. stoljeća“. U tim je različitim medijima rano uspostavila prepoznatljiv autorski pristup: odmjeren, analitičan i odgovoran prema činjenicama, ali uvijek svjestan šireg društvenog i kulturnog konteksta u kojem glazba nastaje, djeluje i dobiva svoje značenje.
 
Poseban doprinos hrvatskoj kulturi, Erika Krpan dala je svojim dugogodišnjim radom u Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb, institucijom u kojoj je njezin profesionalni profil došao do punog izražaja. U razdoblju od gotovo dva desetljeća uvelike je pridonijela oblikovanju izdavačke, dokumentacijske i promotivne djelatnosti koja je hrvatsku glazbu sustavno predstavljala u zemlji i inozemstvu. Taj rad, često tih i nenametljiv, ali temeljit i dalekosežan, postavio je standarde koji se osjećaju i danas. Upravo se u MIC-u posebno jasno pokazalo ono što će ostati jednom od konstanti njezina djelovanja: sposobnost da u nepreglednoj građi prepozna smisao, da rasute podatke, imena, programe, rukopise i tragove vremena složi u cjelinu koja može služiti drugima, pri čemu taj rad nije bio tek čin očuvanja, nego i svjestan izbor, usmjeren prema autorima, djelima i pojavama koje su ostajale izvan glavnog fokusa, nastojeći popuniti praznine u razumijevanju hrvatske glazbe.
 
Erika Krpan bila je iznimno aktivna i u organizaciji ključnih glazbenih manifestacija, osobito u Muzičkom biennalu Zagreb, a svoje uredničke sposobnosti razvijala je kao glavna i odgovorna urednica časopisa „Zvuk“ i „Cantus“ koji je pod njezinim vodstvom izrastao u relevantno mjesto muzikološke refleksije i dokumentiranja suvremene glazbene scene. Kao dugogodišnja ravnateljica Koncertne direkcije Zagreb, Erika Krpan očuvala je i razvijala koncertni život, ostavši  vjerna temeljnim načelima svoga rada: visokim profesionalnim standardima, jasnoći koncepcije i osjećaju za cjelinu. Kao urednica, s velikim je entuzijazmom djelovala na Cantusovim projektima koji povezuju istraživanje, dokumentaciju i interpretaciju hrvatske glazbene baštine. Njezin autorski i urednički opus obuhvaća brojne studije, eseje i monografije, među kojima se ističu one o Jurici Muraiu i Vladimiru Ruždjaku, kao i zbirka njezinih kritika, eseja i intervjua „Riječi između tonova - zapisi o hrvatskoj glazbi“ u kojoj je sažela dio svojih dugogodišnjih interesa i promišljanja.
 
Posebno mjesto u njezinu radu zauzimala je trajna posvećenost Borisu Papandopulu, kojemu se vraćala u tekstovima, diskografskim i notnim izdanjima te naposljetku u opsežnoj monografiji, predstavljenoj javnosti prije svega tri mjeseca. Uz nespornu posvećenost hrvatskim skladateljima kroz monografije, spomenice i kataloge, ostvarila je velike, sveobuhvatne muzikološke, autorske i uredničke pothvate - monografije o Muzičkom biennalu Zagreb, Glazbenoj tribini, Hrvatskom društvu skladatelja, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Koncertnoj direkciji Zagreb, Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, Glazbenim večerima u sv. Donatu i drugim ključnim institucijama hrvatske glazbene kulture.

Zasluženo je nagrađena nizom priznanja od Porina za životno djelo do Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, od Nagrade Ivan Lukačić Varaždinskih baroknih večeri do Nagrade Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja.
 
Erika Krpan ostavila nam je ogroman opus i zato će ostati zauvijek s nama ne samo kroz knjige, tekstove i projekte koje je ostvarila, nego i kroz standarde koje je postavila: u načinu na koji mislimo i pišemo o glazbi, u ozbiljnosti kojom joj pristupamo i u odgovornosti koju prema njoj osjećamo. U tom prostoru, između tona i riječi, Erika Krpan ostavila je neizbrisiv trag koji će trajati, jer za nju glazba nije bila samo zvuk, nego i trag koji treba razumjeti, kontekstualizirati i prenijeti sljedećim naraštajima“.