Sućut ministrice kulture i medija u povodu odlaska legendarnog pjevača Mate Miše Kovača

“Svojim neprijepornim talentom, iznimno emotivnim, prepoznatljivim glasom, iskrenošću, autentičnošću i jedinstvenom, karizmatičnom pojavom zabljesnuo je već na prvim nastupima početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Svaki njegov nastup, svaki koncert u istom je trenutku osvajao publiku. Svakome tko je poslušao bar jedan njegov koncert u pamćenju će ostati energija i strast njegovih izvedbi, a posebno njegove podignute ruke, kojima je poput dirigenta u valovima melodija pokretao publiku koja ga je pratila od prvog do zadnjeg stiha. Njegovi koncerti ostat će nam u sjećanju kao simbol svega onoga najpozitivnijeg što nam donosi glazba: zajedništvo, emocije, privrženost svome narodu i bližnjima.
 
Status hrvatske glazbene legende Mate Mišo Kovač gradio je desetljećima, vladajući scenom bez imalo taštine i oholosti, pokazujući svoje uspone i padove, ljubavi i boli iskreno, bez glume, osvajajući tako srca generacija. Zato nije ni čudo da je desetljećima rasprodavao koncerte, snimio više od 30 albuma i prodao više od 20 milijuna nosača zvuka, ostvarivao srebrne, zlatne i dijamantne naklade, koje nitko na hrvatskoj sceni nakon njega nije ponovio.
 
Kada je 2012. godine ovjenčan nagradom Porin za životno djelo, Mišo je iza sebe već imao nebrojene festivalske nagrade i priznanja. Njegova "Proplakat će zora" s kojom je pobijedio na Splitskom festivalu 1971. godine, ušla je u antologiju hrvatske popularne glazbe i prodana u više od 300 tisuća primjeraka.
Generacije su odrastale, veselile se, liječile bolesna srca, slavile i tugovale s njegovim hitovima: „Poljubi zemlju po kojoj hodaš“, "Odvest ću te na vjenčanje", "Još i danas teku suze jedne žene", "Zali to cvijeće suzama sreće", "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ti si pjesma moje duše", "Dalmacija u mom oku", "Dobra ti večer, mati moja", "Ostala si uvijek ista", "Ja nemam više razloga da živim", "Ako me ostaviš", "Najljepše su oči moje majke", "Bez rastanka suza nema", "Slušaj, majko, moju pjesmu", "Svi pjevaju, ja ne čujem", "Ne mogu da te zaboravim", "Samo nas nebo rastavit može"... Od Đorđa Novkovića, Dušana Šarca ili Stjepana Mihaljinca do Drage Britvića, Krste Jurasa ili  Željka Sabola, brojni su autori stihova i glazbe kojima je Mišo svojom jedinstvenom interpretacijom osigurao besmrtnost.
 
S ogromnom ljubavlju Mate Mišo Kovač pjevao je o životu, pa čak i nakon što je doživio strašnu tragediju, smrt svojega neprežaljenog sina Edija. Glazba ga je vraćala u život, ali i ljubav publike koja ga je uvijek dočekivala raširenih ruku.  NJegovim odlaskom simbolično završava sjajna epoha hrvatske zabavno-glazbene scene, koja je okupljala hrvatsku publiku ne samo u zemlji od Dubrovnika do Vukovara, nego i u inozemstvu gdje su hrvatske iseljenike s Domovinom povezivale upravo pjesme velikana kao što su Oliver Dragojević, Kićo Slabinac i Mate Mišo Kovač.”