Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek uputila je obitelji Gorana Bare izraze iskrene sućuti u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno u povodu odlaska jednog od najoriginalnijih i najprepoznatljivijih autora i izvođača hrvatske rock-glazbe.
vrijeme: 09.10.2026. -
„Tijekom više od četiri desetljeća stvaranja Goran Bare ostao je vjeran vlastitom oporom, emotivnom i autentičnom glazbenom jeziku, lišenom potrebe za uljepšavanjem. U njegovim se pjesmama osobno iskustvo izravno doticalo glazbe: život je ulazio u glazbu sa svim svojim lomovima, samoćom, boli, nadom i rijetkim trenucima mira.
Rođen 1965. godine u Vinkovcima, još je kao dječak, slušajući Rolling Stonese i Beatlese, odlučio da će glazba biti njegov životni poziv. Prve je sastave okupljao već u školskim danima, a 1984. s prijateljima osniva „Majke“, bend koji će obilježiti ne samo njegov život nego i nekoliko desetljeća hrvatske rock-glazbe. Od prvih važnijih nastupa sredinom osamdesetih i albuma
Razum i bezumlje iz 1990. bilo je jasno da Majke donose svježinu na domaću rock scenu sa svojim garažnim i blueserskim rockom, oslonjenim na snažnu izvođačku energiju te zaraznu karizmu njezina
frontmana.
Slijedili su albumi
Razdor i
Milost te još uspješniji
Vrijeme je da se krene. Pjesme poput „Budi ponosan“, „A ti još plačeš“, „Vrijeme je da se krene“ i „Mene ne zanima“ postajale su dijelom kolektivnoga iskustva generacija slušatelja koje su u njima prepoznale iskustvo glazbenika kao svoje vlastito osjećanje.
Nakon razdoblja intenzivnog rada s „Majkama“ tijekom devedesetih, Bare početkom novoga tisućljeća započinje samostalnu karijeru s pratećom grupom „Plaćenici“, s kojom objavljuje album
Izgubljen i nađen, nagrađen Porinom za najbolji rock-album. Upravo je naslov toga albuma gotovo simbolički odgovarao njegovu umjetničkom putu: njegovu su karijeru obilježavali prekidi, povratci i nova traženja, ali iskonska potreba za glazbom nikada nije nestajala. Nakon ponovnog okupljanja „Majki“ slijedio je album
Teške boje iz 2011., koji je osvojio šest Porina i koji se smatra jednim od antologijskih albuma hrvatske rock glazbe. Posljednji studijski album
Nuspojave iz 2018., ponovno nagrađen Porinom za najbolji rock-album.
No Bareta se nikada nije moglo svesti na diskografiju i nagrade. Bio je izvođač čija je snaga proizlazila iz autentičnosti, rijetkog osjećaja da na pozornici između njega i publike nema zaštitnog sloja. Njegov osebujni glas, scenska pojava i emocionalna krhkost stvarali su onu vrstu odnosa s publikom koja se nije mogla naučiti ili imitirati. Nije se uklapao u uobičajene obrasce estrade niti je pokušavao to biti. Beskompromisnost na rubu ponora koju je unosio u svoj glazbeni izričaj bila je istodobno njegova umjetnička metoda i njegov prepoznatljivi potpis, a njegov matični bend „Majke“ za njega nikada nije bio samo ime pod kojim se nastupa, nego prostor pripadanja i utjehe, zajedničkoga stvaranja i jedan od rijetkih životnih uporišta.
Goran Bare iza sebe ostavlja pjesme koje su odavno nadišle vrijeme i okolnosti u kojima su nastale. Od pjesama poput „Budi ponosan“ i „Vrijeme je da se krene“ do sada već rock evergreena, „Teških boja“, njegova je glazba iznova dokazivala da rock može biti istodobno grub i ranjiv, snažan i intiman, silovit i lirski nježan.
Ostat će zapamćen kao umjetnik iz čije je bolne iskrenosti nastala jedna od najupečatljivijih autorskih poetika hrvatske rock-glazbe. Njegov glas i njegove pjesme ostat će trajno upisani u njezinu povijest, ali i u osobna sjećanja generacija koje su u njima prepoznavale vlastite padove, pobune i pokušaje da, unatoč svemu, pronađu svoj „put ka sreći“."
