Sućut ministrice kulture i medija povodom preranog odlaska istaknutog hrvatskog jazz-pijanista i skladatelja Matije Dedića

„Kao sin naših glazbenih velikana Gabi Novak i Arsena Dedića, Matija je od najranije dobi pokazivao izniman glazbeni talent, a njegovu darovitost prepoznavali su i cijenili mnogi glazbenici tako da je već tijekom školovanja, kao i naravno kasnije, surađivao s brojnim domaćim i svjetskim legendama, od Boška Petrovića, Bennya Golsona i Kennya Burrella, do Joséa Feliciana, Roya Haynesa i mnogih drugih.
 
Od završetka prestižne Jazz akademije u Grazu, njegova karijera obilježena je impresivnim brojem nastupa diljem svijeta, uključujući SAD, Brazil i gotovo sve europske zemlje, a posebno smo bili ponosni kada je 2002. godine postigao  značajan uspjeh plasmanom u finale jednog od najprestižnijih jazz natjecanja Montreux Jazz Festivalu.
 
Uz vrsnu pijanističku karijeru, Matija Dedić bio je iznimno plodan autor, a njegova diskografija uključuje brojne sjajne albume, među kojima se posebno ističu Solo Part 1, Handwriting, Tempera, Drugi pogled, Organic Intelligence i emotivni hommage svome ocu Arsenu: Matija svira Arsena. Njegove interpretacije bile su duboko promišljene, često melankolične, s iznimnim osjećajem za ritam i tišinu, što je publika znala prepoznati i nagraditi, stoga je zasluženi dobitnik brojnih priznanja, među kojima se ističu više glazbenih nagrada Porin te nagrada Hrvatskog glazbene unije Status, koju je višekratno osvajao za najboljeg jazz pijanista godine.
 
Tijekom cijele svoje bogate glazbene karijere, uz samostalni rad, Matija je bio otvoren za glazbene suradnje s brojnim izvođačima, uključujući Gibonnija, Massima, Olivera Dragojevića, Josipu Lisac i mnoge druge, nerijetko brišući granice među različitim žanrovima. Nezaboravan je i njegov Matija Dedić Trio, osnovan krajem 1990-ih, s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarem Krunoslavom Levačićem, s kojima je oblikovao prepoznatljiv glazbeni izraz, čvrsto ukorijenjen u jazzu, ali prožet elementima klasike i suvremenih žanrova.
 
Posebno ćemo pamtiti jedan od njegovih posljednjih koncerata Matija svira Matiju, koji su publika i kritika doživjele kao vrhunac njegove dosadašnje karijere, na kojem je izrazito sugestivnim pristupom izveo autorske skladbe koje su iskreno odražavale njegovu osobnost: smirenu, promišljenu, nenametljivu i duboko emotivnu. Zato ćemo se Matije Dedića sjećati kao majstora tona i tišine, improvizatora dubokog izraza i glazbenog inovatora čije su se interpretacije pamtile po tehničkoj preciznosti, emocionalnoj slojevitosti i žanrovskoj slobodi u kojoj su se isprepletali jazz, ambijentalna i suvremena glazba, pretvarajući svaku izvedbu u jedinstveno i osobno iskustvo za slušatelja.
 
Matija nam je za sobom ostavio glazbeni svijet bogat nijansama, osjećajem i virtuoznošću te je svojom karizmom i iznimnim pijanizmom duboko obilježio hrvatsku kulturu. Svojim notama, albumima, koncertima i brojnim suradnjama širio je i produbljivao naše razumijevanje i poštovanje prema umjetničkoj izvrsnosti. Njegov umjetnički put bio je tih, nenametljiv, ali istodobno predan i prožet iskrenom strašću, dok će njegova djela nastaviti živjeti ne samo u koncertnim dvoranama i na snimkama, nego prije svega u srcima svih nas koji smo ga iskreno poštivali i voljeli.
 
Matijin iznenadni odlazak ostavlja nas bez riječi, u dubokoj boli i nevjerici. Svatko za sebe, danas prebiremo po uspomenama, sjećamo se koncerata na kojima smo ga slušali, druženja, razgovora, njegovog osmijeha i ljudske topline. Osobno, od brojnih koncerata, sjećam se posebno jednog od najpotresnijih glazbenih iskustava kojima sam svjedočila - koncerta u vrtu Zbirke Richter nekoliko tjedana nakon Arsenovog odlaska. Matija se te vruće rujanske noći programom Matija svira Arsena zaneseno, virtuozno i emotivno, glazbom oprostio od nedavno preminulog oca.
 
Danas kad se opraštamo od Matije Dedića, znamo kako je njegovim odlaskom hrvatska kultura izgubila ne samo vrhunskog glazbenika, već i čovjeka čija je tiha, skromna osobnost bila jednako snažna i dojmljiva kao i njegova umjetnost. Uvjereni smo da će njegovo nasljeđe i dalje nadahnjivati nove generacije glazbenika kojima je svojim djelovanjem pokazao da glazba može biti istodobno i osobna ispovijed i tiha snaga koja nas povezuje izvan riječi i vremena“.