'Prvi dio izložbe prikazivat će srednjovjekovnu kuhinju, dok će drugi dio izložbe prikazivati presjek ostale građe pronađene na gudovačkoj gradini s ciljem da se posjetiteljima dočara svakodnevni život srednjovjekovnih stanovnika Gudovca (Gwdoch, Gwodowcz), danas glavnog sajmišnog mjesta, a nekada plemićkog kaštela izgrađenog svega 7 kilometara od središta grada Bjelovara. Iako je Gudovac jedno od najstarijih naselja unutar šire okolice Bjelovara, čija prošlost ostavlja svoje tragove još od prapovijesti (ustanovljen neolitički sloj), pa putevima antike (pojedini nalazi unutar srednjovjekovnih slojeva), ipak se povijesno pero zadržalo malo više u srednjem vijeku, točnije u razdoblju od 14. do 16. stoljeća.
Posjetitelji će moći saznati više o povijesti gudovačke gradine - utvrđenog plemićkog posjeda u kojemu se odvijao suživot plemića i podređenih u njegovoj službi, podignute početkom 14. stoljeća kada se u izvorima spominje posjed Gud (Guth, 1334. godine) po kojemu je selo najvjerojatnije dobilo ime. Kasnosrednjovjekovna gudovačka gradina, naseobinsko-obrambenog karaktera, nalazila se u sjevernom djelu sela Gudovac, bila je nizinskog tipa te promjera oko 50 metara. Podignuta u močvarnom i podvodnom okolišu čemu je pridonio obližnji potok Plavnice, jedan je od mnogih razloga zašto su se tu nastanili srednjovjekovni plemići. Središnje utvrđenje bilo je utvrđeno širokim jarkom i bedemom izgrađenim od drvenih greda i zemljanog nasipa, čiji se ostaci najbolje vide na sjevernoj strani gradine.
Najatraktivniji dio postava bit će rekonstrukcija srednjovjekovne kuće s naglaskom na kuhinju u čijem će ambijentalnom okruženju biti izložena jedna od najstarijih pisanica u Europi pronađena u fragmentima (njih ukupno 146). Restauracijom i konzervacijom u Hrvatskom restauratorskom zavodu iznijeti su zaključci kako je jaje kokošjeg podrijetla, ukrašeno srcolikim motivima na čokoladno smeđoj podlozi. Motivi su se radili tehnikom rastopljenog voska koja se koristi i u današnje vrijeme. Podatak o bojanim jajima u Hrvatskoj iz otprilike istog razdoblja možemo tražiti u djelima književnika Mavra Vetranovića (1482.-1575.) s prostora tadašnje Dubrovačke republike. Samo jaje govori o običajima koji su se prakticirali u srednjem vijeku, a danas je dokaz kako tradicija bojanja pisanica za blagdan Uskrsa nije iščeznula.
Izloženi arheološki materijal periodno se najviše svrstava u drugu polovicu 15. i prvu polovicu 16. stoljeća, kada se spominje magistar Petar koji je imao funkciju viceprotonatora Kraljevine Slavonije i bio upravitelj posjeda Zagrebačke biskupije čime se mogu potvrditi bliske veze s Crkvom, ali i s kraljevskim dvorom u Budimu. O bliskim vezama s Budimom govore i pećnjaci koji su se koristili za gradnju kaljevih peći, kao i kalupi za njihovu izradu, čija radionica se nalazila u Gudovcu, prateći motive susjednih radionica kao i način izrade.' - Petra Tar, autorica izložbe
Izložba će se moći razgledati do 4. travnja 2024.
