Izložba (Ne)prirodna antropocentrična stvarnost
bazira se na prikazu radova koji problematiziraju globalno stanje antropocentrične stvarnosti, u kojoj ljudsko djelovanje ne poštuje etička načela već logiku kapitala. Tako čovjek nemilosrdno ugrožava prirodu, te biljne i životinjske vrste koje ju nastanjuju. Negativnost koja je preplavila čovjeka, širi se i na njegov destruktivan odnosom prema prirodi.
Antropocen je novo geološko razdoblje Zemlje. Započelo je 50-ih godina 20. stoljeća, te je obilježeno razornim ljudskim djelovanjem na prirodnu ravnotežu. Posljedice su svakodnevno vidljive pojavom razornih oluja, poplava i drugih katastrofa, klimatskim promjenama, potom izumiranjem životinjskih i biljnih vrsta te drugim promjenama, nezamislivim u vremenima prije pojave antropocena. Brzina odvijanja tih promjena osobito zabrinjava te se pitamo kakvu to Zemlju ostavljamo mlađim pokoljenjima.
U suvremenoj umjetnosti temu pejzaža zamjenjuje širi pojam prirode, pa je dio radova na izložbi nastao kao rezultat osobnog rukopisa i užitka stvaranja, ali i kao realni i simbolički prostor propitivanja društvenih, egzistencijalnih i globalnih pitanja. Priroda je pojam kojim definiramo ne samo fizički svijet nego i uvjete naše fizičke, političke, društvene i metaforičke interakcije. Prisutan je široki medijski raspon od crteža, slike, dokumentacije performansa, kompjuterske grafike, video rada i fotografije do skulpture, instalacije i proširene stvarnosti.
Izlažu: Fanita Barčot Nikolac, Liljana Barković, Tomislav Ćurković, Kristina Čehulić, Igor Gržetić, Sanja Ipšić Randić, Dubravka Kanjski, Melinda Kostelac, Andrej Kurtin, Morena Kvaternik, Zdravko Milić, Vedran Ružić, Lada Sega, Darija Stipanić, Melita Sorola Staničić i Georgette Yvette Ponté.