'Sedimenti vremena – Mikrotemporalne ekologije' - novi kustoski program Likovnog centra

Sedimenti vremena - Mikrotemporalne ekologije kustoski je program koji je osmislila nezavisna kustosica Sabina Oroshi, a okuplja pet izložbi umjetnica i umjetnika.

Polazeći od pretpostavke da vrijeme nije neutralna pozadina događaja, već aktivna sila koja oblikuje percepciju, odnose i načine postojanja, umjetnici se kroz program, na različite načine bave složenim odnosima vremena, prostora i ekologije.

U razdoblju u kojem se sve više iskustava odvija u logici ubrzanja, sadašnjost se raspršuje u niz fragmenata među kojima postaje sve teže pronaći prostor za zadržavanje u onome što percipiramo kao “sada”. Paralelne ekološke, političke i društvene krize stvaraju osjećaj pritiska i potrebu za preoblikovanjem načina na koji doživljavamo vrijeme. Godišnji izložbeni program predlaže drugačiji odnos prema vremenu, shvaćajući ga kao strukturu koja nadilazi linearnost i otkriva se u višestrukim naboranim i nepredvidivim tokovima.

U njegovim se slojevima talože geološki procesi, biološki ritmovi, afektivne oscilacije i tehnološke modulacije. Različite temporalne razine koje se međusobno dodiruju, sudaraju i preusmjeravaju. Izložbeni program stoga otvara prostor u kojem se ti slojevi mogu opažati i osluškivati kao relacijske geste, kao načini stvaranja suživota između ljudskih i više-od-ljudskih entiteta.

Izložba Gohar Martirosyan Being with Time - Bivanje s vremenom imenuje specifičan način pažnje. Umjesto da se vremenu pristupa kao nečemu što treba mjeriti, čime treba upravljati ili što treba prevladati, radovi u izložbi oblikuju prostorna i osjetilna okruženja u kojima se vrijeme očituje kroz povratke, zastoje i suspenzije, izmičući linearnom pripovijedanju. Kako sama umjetnica ističe, radovi u izložbi stvaraju uvjete za gledanje i zadržavanje u trajanju, s vrstom strpljenja koje se može ponovno naučiti, pa se izložba stoga odvija kao svojevrsni ritual pažnje.

Umjetnička praksa Gohar Martirosyan bavi se geografijama obilježenim brisanjem, raseljavanjem i ekološkim nestankom. Krajolicima koji metaboliziraju traumu, sedimentno sjećanje i koji opstaju kao agenti povijesti. Radi u mediju pokretne slike, proširenog filma i instalacije te istražuje prostore koji više nisu dostupni. Oslanjajući se na arhivsku građu, usmena svjedočanstva, zvuk, fotogrametriju i satelitske snimke, njezini radovi oblikuju prostorna okruženja u kojima se isprepliću sjećanje, odsutnost i geološko trajanje.
 
Martirosyan je rođena u Gyumriju u Armeniji, a školovala se na Le Fresnoy - National Studio for Contemporary Arts (FR). Sudjelovala je u rezidencijalnim programima u Cité des Arts, Fondation Fiminco i Fondation Carré sur Seine u Parizu. Dobitnica je više nagrada, među kojima su Art Éco-Conception Prize u Palais de Tokyo (2025), Studio Collector Prize (2022), Enowe-Artagon Prize (2023) te In View Prize Zaklade Calouste Gulbenkian (2024).
 
Izložba Gohar Martirosyan otvara se 5. veljače u 19 sati, a može se pogledati do 26. veljače radnim danima od 16 do 20 sati.