Ruža i Ivan Meštrović – priča o ljubavi, prijateljstvu i umjetnosti

Ruža i Ivan Meštrović – priča o ljubavi, prijateljstvu i umjetnosti
 
Festival ljubavne poezije Vrazova Ljubica, koji se od 1990. godine održava u Samoboru, prilika je da se hrvatskoj javnosti predstavi izuzetna životna priča Ruže i Ivana Meštrovića - njihov ljubavni, prijateljski i umjetnički odnos kroz manji izbor umjetničkih radova te manji dio prepiske Ruže i Ivana Meštrovića koja se čuva u Obiteljskoj arhivi Kaštelančić. U Arhivi su sačuvana 303 pisma i dopisnice koji su autentični svjedoci vremena. Brojni podaci navedeni u njima obogaćuju te mjestimično ispravljaju dosadašnja saznanja vezana za kulturni život, ne samo tadašnje hrvatske i jugoslavenske sredine (Zagreb, Split, Dubrovnik, Beograd), već govore i o životima umjetnika s ovih naših prostora i njihovom snalaženju u europskim i svjetskim sredinama (Beč, Pariz, Rim, Ženeva, London, Prag, Barcelona, Valencija, Chicago, New York, Buenos Aires, Montevideo) u razdoblju od 1903. do 1942. godine, odnosno do Ružine smrti.  Spomenuta pisma uglavnom nisu objavljena u Hrvatskoj.
 
Njihova opsežna pisma, koja su izmjenjivali za vrijeme braka i nakon rastave, otkrivaju bogatstvo njihovih života, isprepleteno brojnim kulturnim događanjima, putovanjima, susretima s poznatim osobama onoga doba, istodobno govore o planiranju izložbi i raspravama o njihovim budućim umjetničkim projektima. Za nas su ovdje posebno važna pisma koja fragmentarno, ali kontinuirano svjedoče o odnosu dvoje ljudi koji su bili vezani sponama ljubavi, prijateljstva te umjetničkog stvaralaštva. Taj odnos nije uvijek bio lagan i jednostavan, ali općenito ga možemo smatrati brižnim, toplim i razumijevajućim u svim aspektima njihovih životā.
 
Umjetnički radovi i korespondencija izloženi na ovoj izložbi, međusobno su nerazmjerno predstavljeni, odnosno većina umjetničkih radova pripada Ruži, a pisma Ivanu. To nije samo puka koincidencija ili nemogućnost posudbe Ivanovih radova zbog trenutne situacije u kojoj su zagrebački muzeji većinom zatvoreni zbog obnove zgrada oštećenih u potresu 2020. godine, već nam se činilo zanimljivim pokazati još uvijek nedovoljno poznat Ružin umjetnički rad. Jednako tako, smatramo važnim pokazati onu drugu, manje poznatu, nježnu i brižnu stranu Ivanova karaktera kroz pisma, jer njegov umjetnički opus opće je mjesto ne samo hrvatske povijesti umjetnosti, nego kulture općenito. Svakako je zanimljiv uvid u Ivanova pisma s jezičnog aspekta - njegov arhaični izraz mogao bi zbog hibridnosti jezika biti predmetom interesa hrvatskih jezikoslovaca.
 
Iz teksta predgovora kataloga Dajana Vlaisavljević i Sabina Kaštelančić