Uvodnik Jasne Galjer:
Djelovanje arhitekta i akademika Andrije Mutnjakovića utemeljeno je na poimanju arhitekture kao ideje. Toj je viziji dosljedan tijekom čitave profesionalne karijere.
Učio je od Galića, Iblera, Haberlea i drugih protagonista hrvatskog modernizma. Međutim, u formiranju njegove autorske osobnosti i intelektualne širine pogleda na arhitekturu i društvenu ulogu arhitekta već od studentskih dana snažno su prisutne ideje o oslobađanju arhitekture od formalizma. Opčinjen vizijama koje poništavaju granice mogućega, prodorima avangarde ruskih konstruktivista 1920-ih, futurističkim projektima Buckminstera Fullera i pop arhitekturom 1960-ih, Mutnjaković je oduvijek razmišljao o arhitekturi na način koji je bio ispred svojeg vremena. Vjerojatno u tome treba potražiti razloge što su projekti najčešće svrstani u kategorije utopijskih, futurističkih ili eksperimentalnih vizija lebdećih gradova i mobilnih kuća-strojeva, proglašeni neprikladnim tehnologiji 20. stoljeća.
Neovisno o pokušajima pridruživanja trendovima, Mutnjakovićevo djelovanje nije moguće razumjeti izvan konteksta razmjene i umrežavanja arhitektonske kulture. U tom se okviru potvrđuje njegova pripadnost proširenom polju arhitektonske kulture, u kojem se međusobno prožimaju teorijski, kritički, edukativni, historiografski i istraživački s aktivističkim i projektantskim aspektima autorovog djelovanja.
Budući da je značajan dio kritičkog diskursa, promoviranja i populariziranja arhitektonske kulture, dizajna i kulture svakodnevnog života u radu Andrije Mutnjakovića povezan s medijskim prostorom, namjera je rasvijetliti i ulogu časopisa 15 dana, gdje je intenzivno surađivao 1960-ih godina. Pri tome je naglasak na interdisciplinarnim modelima tumačenja koji se odlikuju različitim metodološkim pristupima i donose nove znanstvene i stručne priloge analizi i interpretaciji osebujnog autorskog opusa. Analogno tematskoj širini, temat uključuje različite žanrove, od govora u prvom licu do vizualnog eseja. Zastupljene su neke od ključnih tema, od Mutnjakovićevog redefiniranja odnosa suvremenosti prema tradiciji, utjecajima ideologije u arhitekturi i urbanizmu, do suradnje s umjetnicima. Karakterističan je primjer „dekodiranje“ projekta Narodne i univerzitetske biblioteke Kosova (Priština, 1971.-1982.), gdje se primjenom sinteznog pristupa na osnovi precizno raščlanjene geneze projekta konstruira novi narativ o značenju oblikovanja arhitektonikom. Analiza projekta revitalizacije Stare gradske vijećnice u Zagrebu (1968.-1975.) također se zasniva na inovativnom čitanju, koje ističe pionirski doprinos Andrije Mutnjakovića primjeni digitalne tehnologije, kontekstualizirajući njegovo arhitektonsko djelo u okviru programirane umjetnosti.
Cilj je ovim tematskim brojem časopisa 15 dana posvećenom Andriji Mutnjakoviću istaknuti povijesne i kritičke uvide koji njegovo djelovanje pozicioniraju u kontekst suvremenih pogleda na arhitekturu, urbanizam i dizajn.
|
|
|
