Premijera plesne predstave 'EEE (...till hell freezes over)' Luke Švajde

Ovaj izuzetno ambiciozan projekt nastao je u produkciji kazališne skupine de facto, a uključuje eksperimentalnu, višeslojnu izvedbu koja istražuje duboku povezanost između kolapsa jezika, kapitalizma, kolonijalizma i tijela. Nakon premijerne, uslijedit će reprizne izvedbe 27. i 28. veljače.
 
Projekt nastaje u suradnji s međunarodnom umjetničkom grupom koju čine plesni umjetnici Stefa Govaart, Theo Livesey i Lana Hosni, uz noise glazbenicu Leilu Bordreuil i vizualnog umjetnika Marka Gutića Mižimakova. Spomenuti kolektiv predvođen Lukom Švajdom zajedno izvode i reinterpretiraju kontroverzni tekst Éden Éden Éden (1970) Pierrea Guyotata, francuskog pisca koji je izazvao snažne reakcije svojom oštricom kritikom kolonijalizma i kapitalističkog društva.
 
Roman Éden Éden Éden Pierrea Guyotata bio je cenzuriran od strane francuskih vlasti zbog svoje transgresivne prirode i oštre kritike francuskog kolonijalnog režima u Alžiru. Unatoč tome, brzo je stekao kultni status među avangardnim umjetnicima i intelektualcima, koji su se usprotivili cenzuri putem peticije. Potiskivanje romana izazvalo je Guyotatov lingvistički protunapad na samu strukturu francuskog jezika.
 
Krećući izvan granica tradicionalne književnosti prema onome što je nazvao matière écrite (pisana materija), Guyotat je nastojao stvoriti novu ‘supstanciju govora’, odbijajući figurativni jezik i izraze koji označavaju psihička ili emocionalna stanja. Umjesto toga, koristio je skraćene imenice i glagole, a koordinacijske i podređene rečenice zamijenio zarezima, kosim crtama i točkama-zarezima, čime je uklonio linearnost uzroka i posljedica. Ovaj način pisanja stvorio je blokove teksta koji maksimaliziraju informacije do točke zasićenja. Guyotatov napad na jezik doveo ga je gotovo do smrti - 1981. godine pao je u komu, a iste godine ponovno je objavljen njegov roman.
 
Éden Éden Éden nije samo kritika kolonijalnog nasilja, već i književni prikaz uvjeta postojanja u kapitalizmu. Guyotatovo pisanje, bogato tajnama i izlučevinama, stavlja u fokus paradoksalne sile reprodukcije i potrošnje koje djeluju na tijelo. Tijela su prisiljena zadržavati i izbacivati, akumulirati i odbacivati, uhvaćena u stanju konstipacije i proljeva. EEE (...till hell freezes over) istražuje zahtjev kapitala za beskrajnim ponavljanjem ciklusa otpada, bez kraja.
 
Spuštanje u ‘otpad’ zahtijeva novu vrstu izvedbe - katabatsku izvedbu. Ova performativna praksa omogućuje gubitak u povijesti, registrirajući ‘ljudski otpad’ i suočavanje s tragovima koji nemaju kulturni niti kolektivni značaj, onima koje je "napredak" ostavio za sobom. Predstava postaje proces rastakanja, usmjeren prema dolje.
 
Izvedba polazi od tripartitne sheme knjige - ratni logor, bordel i pustinja - tretirajući svaki od tih dijelova kao dioramu. Kroz koreografiju, vizualnost i buku, EEE pojačava osjećaj prolaznosti, gdje je ‘forma razbijena sadržajem koji se raspada, a sadržaj usitnjen kolapsom forme’ (Ray Brassier). Svaka diorama razvija se kroz višemedijske prijevode, stvarajući intenzivan doživljaj u kojem se udovi, jauci, kreštanje, buka, slina, dječji puder, cerada, termo-plastika, svinjska mast i plahte gomilaju kako bi zasitili osjetila, razotkrivajući opscenu intimnost tijela. U EEE (...till hell freezes over), performativni prijenosi iz Guyotatovih književnih i konceptualnih problema pomiču se od ‘figuracija’ i ‘površina’ prema ideji ‘Povijesti’.

----
O umjetničkom kolektivu - izvođačima

Lana Hosni je freelance plesna umjetnica koja živi i radi u Zagrebu. Nakon završetka akademije SEAD, surađivala je s brojnim renomiranim umjetnicima poput Mateja Kejžara i BADco, a od 2021. vodi projekt GLASNO PITANJE/Tjelesno-vokalni laboratorij.

Marko Gutić Mižimakov je izvedbeni umjetnik, animator i tekstualni autor koji se bavi istraživanjem osjetilnih materijala kroz suradničke i društvene procese. Član je a.pass centara za umjetnička istraživanja u Bruxellesu, a trenutno surađuje s Paris Collage of Art.

Stefa Govaart je koreograf i dramaturg koji je surađivao s uglednim umjetnicima poput Oscara Murilla i Lydia McGinchey, a autor je nadolazeće knjige Them Taalneuroten/Temerity. Drži predavanja u okviru P.A.R.T.S. programa.

Theo Livesey je plesač i koreograf iz Londona koji je surađivao s Gisèle Vienne i istražuje pojam Low Intensity Violence. Osim što je dugogodišnji suradnik Luke Švajde, mentorira studente P.A.R.T.S. programa.

Leila Bordreuil je inovativna glazbenica, skladateljica i improvizatorica iz Brooklyna koja se bavi proširenim tehnikama na violončelu i zvučnim eksperimentima. Njezina suradnja obuhvaća rad s umjetnicima poput Lee Ranaldo (Sonic Youth) i Bill Nace (Body/Head).
 
Biografija autora

Luka Švajda rođen je 9. kolovoza 1995. godine u Zagrebu (Hrvatska). Ples je započeo učiti u plesnom studiju „Ilijana Lončar“. Kasnije se preselio u Zagreb kako bi nastavio svoje plesno obrazovanje. Studirao je na Salzburškoj akademiji plesa (SEAD), gdje je nastupao u radovima brojnih koreografa, poput Antona Lackhyja, Paula Blackmana, Martina Sonderkampa, Bo Madviga, Elenore Valere i drugih. Nakon toga, radio je kao plesač u plesnoj skupini Rosas od 2016. do 2020. godine (Belgija), nastupajući u mnogim starijim i novijim komadima koje je kreirala Anne Teresa De Keersmaeker. Trenutno studira na Institutu za filozofiju u Leuvenu (Belgija) te započinje svoje psihonalitičko obrazovanje u Lakanianskoj školi psihanalize (San Francisco). Sudjeluje kao autor i izvođač u projektima Horizont (Petra Hrašćanec i Saša Božić), L2D (Femke Gyselinck) i Spending Time Dancing (Matej Kejzar).
Projekt nastaju u produkciji de facta i u koprodukciji s Kulturnim centrom Travno, Centrom mladih Ribnjak i Elias 2069.
Projekt se ostvaruje sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo grada Zagreba i GOETHE fonda.