Premijera monodrame 'Fedra' na pozornici Hrvatskog kulturnog doma

Monodrama „Fedra“ nastala je prema istoimenoj tragediji J. Racinea u vrijeme francuskog klasicizma, o ženi-kraljici razdiranoj, kako ona sama kaže „mračnim i grešnim strastima“ i zbog kojih se ona već na samom početku želi lišiti života.  Na kraju i poslije svega to i učini.
 
Kakve su i koje su strasti „koje razum čine slijepim“ i zašto se upravo one koje se kao takve pojavljuju u žena kvalificiraju „mračnim“ i „grešnim“ za razliku od pojave istih u muškaraca? Taj Eros koji u njoj gori snažnim plamenom, civilizacijski, sociološki, povijesno, religiozno… i u svim ostalim slojevima razvoja čovječanstva, nije prihvatljiv u odnosu prema ženama općenito, kao što ih niti same žene, većinom, u sebi ne mogu prihvatiti i ne znaju se nositi s njima. Na tom preduvjetu Fedra predstavlja simbol svih žena kojima se negira i potiskuje Eros, strasti zbog kojih ONA-Fedra ponire u najmračnije strane svojeg uma i emocija čineći pri tom strašna djela koja iz prethodnog proizlaze.
 
Likovi Racinove tragedije su u monodrami predstavljeni na različite načine, Tezej i Hipolit putem glazbenih isječaka i tema iz različite klasične glazbe, čime glazbeno predstavljaju svoje stavove, razmišljanja i ponajviše emocije na osnovu kojih Fedra igra, reagira i u odnosu je s njima. Svi ostali likovi, napose Enona, njena dadilja, svedeni su na snimljene glasove „rulje“ koja se ne vidi, ali se čuje i osvjetljavanje publike koja gleda, vidi, ali šuti.
 
'Fedra' otvara mnoga pitanja vezana uz način i poimanje žena kao strasnog i čulnog bića, zbog čega se naša moralnost vjekovima preispituje i nastoji potisnuti, zakriti naš Eros koji je „grešniji“ od  istog u muškarca. Odnos svih nas, „rulje“, prema tome povijesno i civilizacijski ženu ograničava na mnogim razinama i drži je „ne čistom“, ne-vrijednom, manje vrijednom…. te je u nama možda već generacijski podsvjesno usađena ta „nečistoća“ i krivnja i ne mogućnost otvorenog suočavanja s tim silama u nama, bez negativnih emocija i stanja i djela koja ona potencijalno mogu proizvesti.
 
Glumica, redateljica, dramaturginja: Denis Kirinčić
Suradnica u dramaturgiji: Laura Marchig
Oblikovanje zvuka putem isječaka klasične glazbe: Darko Jurković i Edi Kačarik
Oblikovanje svjetla: David Dubrović
Snimka glasova “rulje”: Borna Biondić, Tamara Perković, Mark Šokčić i Ana Maria Štefanac
Oblikovanje vizuala: Tajana Vučenov
Fotografije i snimka predstave: Josip Čekada

Ulaz na predstavu nije dozvoljen mlađima od 18 godina!