Na 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti Venecijanskog bijenala, Hrvatsku će predstavljati projekt prostorno specifične instalacije pod nazivom 'Potaknuta strahom i ljepotom' (Compelled by Fright and Beauty) umjetnice Dubravke Lošić.
vrijeme: 02.03.2026. -
Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, povjerenik hrvatskog nastupa i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi i umjetnica Dubravka Lošić predstavili su danas medijima koncepciju hrvatskog paviljona koji će ove godine biti smješten u venecijansko sjedište UNESCO-a Palaču Zorzi (Salizada Zorzi, 4930 Venezia). Najavili su kako će se otvorenje paviljona održati u petak, 8. svibnja 2026. godine u 17 sati.
Predstavljajući projekt Hrvatskog paviljona ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek izrazila je uvjerenje kako će povjerenik hrvatskog nastupa Branko Franceschi zajedno s umjetnicom Dubravkom Lošić na najbolji način odgovoriti novom prostoru koji se nalazi u jednom od najprometnijih dijelova Venecije, na putu između središnjeg Trga svetog Marka i Arsenala, odnosno Giardina gdje je smještena većina paviljona.
Umjetnica Dubravka Lošić zahvalila je svima uključenima u produkciju projekta, kao i onima koji joj na bilo koji način daju potporu u radu. Zahvalivši na iskazanom povjerenju, povjerenik Branko Franceschi predstavio je prostorno specifičnu instalaciju Dubravke Lošić koja pod naslovom „
Potaknuta strahom i ljepotom“ predstavlja cikluse razvijane tijekom četiri desetljeća njezina djelovanja, ali konceptualno i prostorno artikulirane prema osobinama prostora venecijanske palače. Istaknuo je kako Dubravka Lošić svoje cikluse osmišljava, izlaže i realizira kao otvorene sustave podložne neprekidnom razvoju, formalnoj razradi i eksperimentu, tako da se njezina izložbena metodologija temelji na međudjelovanju formalnih i konceptualnih svojstava pojedinih ciklusa sa semantičkim i prostornim kvalitetama izložbenog prostora, kroz postave koji se transformiraju iz jednoga konteksta u druge.
Povjerenik Franceschi prezentirao je postav koji će u Palazzo Zorzi započeti u dvorištu kao dinamičan odnos ciklusa
Libertas Bells (2014. - 2026.),
Rozarij (2026.) i
Tondo (2020. - 2025.), u kojemu se skulpturalne forme od korodiranog željeza i bronce suprotstavljaju slikama-objektima izvedenim od obojenog drva i tekstila. Nastavlja se u dvorani Codussi, na pianu nobile, ciklusima
Alba Albula (2019.),
Kiše Paris (2018.),
Imago Anima (2012. - 2013.),
Rozarij (1987. - 2026.) i
Morske psine (1986. - 2026.), koji sjaj venecijanskog interijera nadopunjuju sirovom ekspresivnošću geste, boje, tkanine i forme, oblikujući jedinstvenu umjetničku viziju. Naglasio je kako se postav uspostavlja kao cjelovita reinterpretacija umjetničina opusa, pažljivo prilagođena prostornim i konceptualnim osobitostima palače, uz naglašen osjećaj teatralne estetizacije svojstven i Veneciji i umjetničinu rodnom Dubrovniku.
Podsjetio je i kako Dubravka Lošić u svom radu oblikuje smione forme u kojima se modernističke, postmodernističke, neoavangardne, lokalne i tradicionalne stvaralačke paradigme susreću i međusobno osnažuju. Njezin umjetnički jezik istodobno je univerzalan, subjektivan i ukorijenjen u lokalnom kontekstu te otvara prostor improvizaciji na granicama izvedbenih disciplina, u procedurama koje emotivnu, vizualnu i osjetilnu dimenziju umjetnosti svima čine neposredno razumljivima.
U svom tekstu koji prati hrvatski paviljon u Veneciji, Branko Franceschi je posebno istaknuo kako je „vizualni jezik Dubravke Lošić univerzalan u izražavanju dramatičnog osjećaja egzistencije, oslanja se na subliminalne reference osobne, obiteljske, lokalne i globalne stvarnosti, predstavljajući tektonske pomake koji se uvijek događaju ispod površine vidljivog. Ti se procesi u radovima očituju kao napetosti površina, izbijanje materijala i boje te korozivne transformacije u kojima sama materija postaje subjektom. Njezin opus ukorijenjen je u osobnom iskustvu i lokalnom razumijevanju slobode i neovisnosti kao oblika ljepote dostojne žrtve, čija je suvremena rezonanca dodatno pojačana aktualnim globalnim sukobima.“
Franceschi je također podsjetio kako je „Dubrovnik u kojem su djela nastala, prepoznatljiv kulturološki okvir koji je oblikovao umjetničin estetski senzibilitet. Grad je u dinamičnim procesima svog nastanka kulturu slobode isprepletenu s profinjenom estetskom sviješću, povijesno razvio u jedno od temeljnih obilježja vlastitog urbanog identiteta. Ta senzibilnost odjekuje u stihovima dubrovačkog baroknog pjesnika Ivana Gundulića (1589. - 1638.), koji je slobodu slavio kao izvor svih Božjih darova. Izabrani ciklusi, oslanjajući se istodobno na slobodarsko nasljeđe lokalne baštine i obiteljsku tradiciju tekstilne proizvodnje, kroz umjetničin osebujni likovni izraz bez suhoparne didaktičnosti predstavljaju transformaciju traume u formu i estetski sadržaj, a istovremeno potvrđuju i afirmiraju autohtonu kulturu kao protutežu dominantnim modelima i sadržajima internacionalne kulturne produkcije“.
Podsjetimo, 61. Međunarodna izložba vizualnih umjetnosti održat će se pod nazivom „In Minor Keys“ čiji je naziv, odnosno temu za središnju izložbu odabrala je prerano preminula kustosica Koyo Kouoh. Venecijanski bijenale održat će se od 9. svibnja do 22. studenog 2026. godine, a otvorenje Hrvatskog paviljona najavljeno je za petak, 8. svibnja 2026. godine u 17 sati.
www.losic.nmmu.hr; www.dubravkalosic.com;
Galerija fotografija>>>
