Ogranak Matice hrvatske u Imotskom i Udruga "Vlade Gotovac i Imotski" objavili su knjigu 'Vlado Gotovac i njegova riječ' iz pera imotske profesorice Mare Pezo, a predstavljanje knjige će biti u subotu, 27. prosinca, u Imotskom.
vrijeme: 27.12.2025. -
mjesto: Imotski
Pogovore ovoj zanimljivoj knjizi o poetici Gotovčeve riječi napisali su dr. sc. Tomislav Jonjić i dr. sc. Filip Zoričić, a evo predgovornog slova Mladena Vukovića.
ZAVIČAJNA I UNIVERZALNA DOMOVNICA
U ovoj obljetničarsķoj 2025. godini, kada obilježavamo 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva i brojne druge značajne jubileje, prisjećamo se i 95. rođendana i 25. godišnjice smrti još jednom knjigom u spomen Vlade Gotovca, koji je svoj duh i tijelo uložio u neizbrisive žrtvoslovne temelje stvaranja slobodne i demokratske Hrvatske. Autorica ovog knjiškog uzdarja Mara Pezo, dobra duša imotske kulture, svoju je monografiju o Gotovcu počela kratkim rodoslovljem tog slavnog prezimena s kamena Dalmatinske zagore, otkriva zbiljsku rodnu kuću pjesnika, prati književnikovo odrastanje, selidbe s obitelji kamo bi mu otac dobio premještaj u službi. Slijede zapisi o njegovu “suživotu sa šutnjom”, prijateljstvima, novinarskom poslu, dvokratnom zatvoru te rađanju slobode i prvom desetljeću u suverenoj Lijepoj Našoj u kojoj je ostavio dubok demokratski, politički, oratorski, kulturni i matičarski rad. Te duboko zaorane brazde u našem društvenom ozračju posvjedočene su brojnim citatima o njegovim životnim usudila i sudovima o čovjeku, djelu, odgovornosti, dostojanstvu, ljubavi, moralu, vjeri, smrti... Najviše redaka posvećeno je Gotovčevu pjesništvu, duhovnosti, mudroslovlju, govorništvu, riječima i jeziku.
Nije se moglo prešutjeti niti zaobići Vladina misaonošću i zvijezdama prožeta poezija o imotskom zavičaju, jezerima, groblju gdje mu počivaju roditelji. Još za pjesnikova života njegovi uvaženi kolege po peru posvetili su mu uznosite stihove, a i nakon Gotovčeva odlaska u “zabranjenu” vječnost mlađi naraštaji poeta nastavlja se nadahnjivati njegovom riječju i životom s nedostižnim vertikalama na našoj političkoj pozornici.
Imotski, rodni mu grad na gori, nije zaboravio jednog od svojih najboljih sinova, redovito mu se odužuje tradicijskim prosinačkim komemorativnim i pjesničkim druženjima. Potvrđuje to još jednom i ova vrijedna knjiga, spomenica na velikog čovjeka, i ne manjeg pjesnika, koji njome dobiva i imotsku i univerzalnu domovnicu. I nakon ove zavičajne zahvalnice, dragi Vlado, uspomene na tebe iznova će procvjetati.
