Predstavljanje autobiografskih zapisa akademika Ante Stamaća

Sudjeluju:
akademik Pavao Pavličić, tajnik Razreda za književnost HAZU
Dubravko Jelačić Bužimski, Društvo hrvatskih književnika
Odlomke iz autobiografije akademika Ante Stamaća čitat će dramski umjetnik Joško Ševo
 
Nezavršena autobiografija akademika Ante Stamaća (1939. – 2016.) Prolazne postaje fiksirana je zemljopisnim odrednicama autorova mladenačkog lutanja – od Molata i Dubrovnika do Križevaca, Daruvara i Zadra.

Književnik i sveučilišni profesor, akademik Ante Stamać ostavio nam je u rukopisu uvodna poglavlja planirane autobiografije Prolazne postaje. Biografska amplituda dolazi tek do autorovih srednjoškolskih dana ne dopirući ni do traumatičnih situacija mladenačkoga zatvaranja ni do potonjih studentskih peripetija i prebrođenih opasnosti, kao ni do razdoblja intelektualnog sazrijevanja i smirivanja, pa možemo reći da je autobiografski zapis Prolazne postaje zaokružen »portret umjetnika u mladosti«.

Nesretne političke okolnosti njegova djetinjstva i rane mladosti izoštrile su autorov senzibilitet i potaknule ga da nam dade zapamtljive opise ambijenta i atmosfere, kako tjeskobe ratnih i poratnih godina, tako i svježine viđenja različitih prostora i zanimljivih ljudi. Kako bilo, pišući iz perspektive proživljena života, akademik Ante Stamać pronalazi nužnu koncentraciju i aktivira duboka sjećanja sjenčajući tu i tamo neposredne doživljaje iskustvima potonjih godina i nemimoilaznim eruditskim opaskama.

Uz svoj znani lirski senzibilitet, pisanje uspomena obogatio je rijetkom preciznošću opisivanja i nemalom sposobnošću povijesnog kontekstualiziranja ne gubeći pritom iz vida osobni ton i pravo na vlastitu istinu. Dakako, pisac je subjektivan i razmjerno oštar u ocjeni društvenih prilika četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća, no ne možemo poreći da nam i njegovo svjedočenje pomaže razumjeti dublju realnost ili pak tamniju pozadinu zbilje jugoslavenskog socijalizma.

Prolazne postaje, s jedne strane, ispunjavaju određenu prazninu i nude memoaristiku što bi tipološki prethodila onoj »u trapericama«, a s druge, zaokružuju i završavaju literarni opus jednoga pisca koji je ostavio ozbiljan i dubok trag u hrvatskoj književnosti, znanosti i umjetnosti.