Predsatvi ''Žena s mora'' nagrada "Ivo Hergešić" za najbolje kazališno ostvarenje u sezoni 2025/2026.

Nagradom “Ivo Hergešić” HDKKT-a u razdoblju od 1. rujna 2025. do 31. kolovoza 2026. nagrađena je predstava "Žena s mora" u režiji Ivana Plazibata i dramaturgiji Petre Pogorevc, prema njihovoj adaptaciji teksta Henrika Ibsena, u izvedbi festivalskog dramskog ansambla te u produkciji 77. Dubrovačkih ljetnih igara. O dobitniku je odlučilo tročlano povjerenstvo u sastavu Dubravka Crnojević-Carić, Kim Cuculić i Petra Jelača.

Nagrada se sastoji od plakete, umjetničke skulpture Ivane Bakal i novčanog iznosa. 

Obrazloženje uz dodjelu Nagrade Ivo Hergešić u sezoni 2025./2026. predstavi Žena s mora
 
Nagrada Ivo Hergešić Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa za najbolje ostvarenje u kazališnoj sezoni 2025./2026. jednoglasnom odlukom povjerenstva u sastavu Dubravka Crnojević-Carić, Kim Cuculić i Petra Jelača dodjeljuje se predstavi Žena s mora u režiji Ivana Plazibata i izvođenju festivalskog dramskog ansambla 77. Dubrovačkih ljetnih igara.
Odgledavši brojne predstave, u iznimno jakoj ovogodišnjoj konkurenciji u najužem izboru povjerenstva našle su se i predstave Tri sestre, ja Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke u režiji Borisa Liješevića i Kuća je velika, ne može se ona nosit u režiji Romana Nikolića, nastala u produkciji Kazališta Marina Držića u Dubrovniku.
Predstava Žena s mora premijerno je izvedena 20. kolovoza 2026. na Lokrumu. Prema drami norveškog dramatičara Henrika Ibsena iz 1888. godine adaptaciju teksta napravili su redatelj Ivan Plazibat i dramaturginja Petra Pogorevc, koji su ponudili novo kazališno viđenje klasičnog predloška. Ova drama pripada kasnijoj fazi Ibsenova stvaralaštva, u kojoj se od društveno-kritičkih tema okrenuo prema psihološkoj analizi pojedinca i simbolizmu. Kao posebnu vrijednost dubrovačkog uprizorenja povjerenstvo za Nagradu Ivo Hergešić naglašava pomake nastale adaptacijom Ibsenova djela. Nova adaptacija zadržava temeljne motive Ibsenove drame, ali ih umjesto u norveškom fjordu promatra na mediteranskom otoku, propitujući tko su njegovi likovi danas. U tom smislu Žena s mora izvrsno je ambijentirana u prostor otoka Lokruma. Vezano uz to, treba istaknuti scenografiju Zdravke Ivandija Kirigin, koja je pridonijela tome da se Žena s mora uspješno uklopila u ambijent Lokruma. U tome bitan doprinos daje i oblikovanje svjetla Vesne Kolarec, dok kreiranju atmosfere uprizorenja pridonosi i glazba Hrvoja Nikšića. Vizualni dojam predstave zaokružuje i kostimografija Petre Pavičić.
Osim što je ambijentirana na Lokrum, pomaci u adaptaciji ostvareni su i time što je Ibsenova drama transponirana u suvremenost - radnja je zadržana u Ibsenovim okvirima, no prilagođena je vremenski, jezično i stilski današnjem vremenu, čime Ibsenovi likovi postaju naši suvremenici. Predstava Žena s mora tematski je fokusirana na obiteljske odnose, na obitelj doktora Wangela i njegove dvije kćeri iz prvog braka, što je svijet koji supostoji sa svijetom Wangelove druge žene Ellide.
Kako navode Plazibat i Pogorevc, „premda suvremeno zapadno društvo i dalje nije riješilo mnoge probleme rodne ravnopravnosti, položaj žena bitno se razlikuje od onoga u Ibsenovo vrijeme, kada su bile i zakonski ovisne o svojim supruzima. Zato Ellida više ne bira samo između braka i ljubavne veze. Ona prije svega bira sebe”.
Predstava Žena s mora donijela je i brojne kvalitetne glumačke kreacije u interpretaciji Franje Dijaka, Nikoline Prkačin, Tee Harčević, Adriana Pezdirca, Rakana Rushaidata i Jure Henigmana, a posebno treba izdvojiti nosivi lik predstave - naslovnu ženu s mora, Ellidu Wangel, koju je dojmljivo utjelovila Nina Violić. Iznijevši sve kompleksne slojeve ovoga lika - od početne neurotske napetosti i potisnutih napadaja panike, do skidanja okova u maestralnoj sceni plesnog sola - Nina Violić nadasve dobro nijansira, kreiravši ulogu žene koja je bezvremena u svojoj čežnji za slobodom, kako u Ibsenovo doba kada je taj simbolizam bio aktualan, tako i u suvremenosti kada poprima drukčije, ali svejedno opipljive konotacije. Posebno je zanimljiva podsvjesna motivacijska razina njezine uloge. Ibsen temom mora i s njim povezanom slobodom simbolistički manifestira snažno nesvjesno Ellide Wangel, i to u tekstu čini na izrazito frojdovski način, dok ga je Nina Violić u suradnji s redateljem i dramaturginjom predstave pročitala kao postjungovski arhetip divlje žene, što je interpretacijski osobito zanimljivo na razini izvedbenog tumačenja nesvjesnoga.
Analizirajući predstavu u svim njezinim segmentima - od adaptacije, režije i dramaturgije, vizualnog i glazbenog aspekta do glumačkih izvedbi - povjerenstvo je izabralo Ženu s mora za najbolje kazališno ostvarenje u razmatranom razdoblju.