Digitalizacijom te vrijedne građe izravno se doprinosi lakšoj dostupnosti kulturne baštine stručnoj, znanstvenoj i široj javnosti te omogućuje uvid u baštinski identitet tog kraja.
Zbirka fotografske dokumentacije Zagrebačke županije sadrži 4.477 fotografija digitaliziranih s ciljem unaprjeđenja dostupnosti vrijedne konzervatorsko-dokumentarne građe. Važnost tih fotografija naročito je došla do izražaja prilikom sanacije i obnove kulturnih dobara stradalih u razornim potresima koji su pogodili to područje u 2020. godine, čineći tu dokumentaciju nezamjenjivim zapisom stanja prije nepogode.
Fotografije zbirke Zagrebačke županije rezultat su dugogodišnjeg djelovanja konzervatorske službe i njezinih suradnika tijekom 20. stoljeća i tematski pokrivaju raznoliku sakralnu, graditeljsku, arheološku i tradicijsku kulturnu baštinu. Uglavnom su snimljeni profani i sakralni spomenici od kojih je danas 150 zaštićeno i upisano u Registar kulturnih dobara RH. U zapisima metapodataka digitaliziranih fotografija kulturnih dobara navedene su i poveznice na Preglednik Registra kulturnih dobara, kao jedinstveni označivač i skup dodatnih podataka važnih za istraživače. Prezentirane konzervatorske fotografije prate stanje kulturnih dobara prije, za vrijeme i nakon zaštitnih radova te prikazuju razne faze konzervatorsko-restauratorskih zahvata na kulturnim dobrima.
Nastale između 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća za vrijeme etnološko - konzervatorskih evidencija tog područja, digitalizirane fotografije donose uvid u tradicijsku baštinu te čuvaju memoriju o karakterističnom tradicijskom drvenom graditeljstvu kao što su kapele, kurije, tradicijske kuće, čardaci i gospodarski objekti. Fotografski je dokumentirana i nematerijalna kulturna baština tog područja, od svakodnevnog života, preko tradicijskog obrta do ruralnih krajolika koji svjedoče o prošlim vremenima, kontinuitetu, ali i promjenama. Dragocjeni izvor informacija o baštini čine fotografski zapisi građevina koje su u međuvremenu, zbog starosti, ratnih razaranja ili drugih uzroka propadanja, oštećene ili u potpunosti nestale.
Objavljene fotografije vizualno su svjedočanstvo slojevite kulturne baštine Zagrebačke županije u kojoj se posebno ističu Stari grad Samobor, Dvorac Oršić u Slavetiću, Novi dvori bana Josipa Jelačića u Zaprešiću, dvorac Erdödy u Kerestincu, franjevačka crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Samoboru, crkva sv. Tri kralja u Kominu, kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaci, kapela sv. Ivana Krstitelja u Lukinić Brdu, kapela sv. Roka u Cvetković Brdu i ostali..
Zbirka dokumentacije „Zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“ koja se čuva u Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, obuhvaća spise predmeta, korespondenciju, fotografije, nacrte, zapisnike i drugu dokumentaciju nastalu u razdoblju od 1910. kada je to povjerenstvo osnovano, do 1940. godine. Ta obimna i vrijedna građa koja sadrži više od 1400 predmeta odnosno 7535 stranica dokumenata, često je korištena u istraživanjima stručnjaka, znanstvenika i institucija iz područja zaštite kulturne baštine, ali i šire publike. Ta dokumentacija svjedoči i o tridesetogodišnjem djelovanju konzervatorske službe i nezaobilazni je izvor za buduća stručna i znanstvena istraživanja.
„Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji“ djelovalo je kao savjetodavno tijelo Kraljevske hrvatsko-slavonske-dalmatinske zemaljske vlade, pod neposrednim nadzorom bana. Godine 1911. povjerenstvo donosi poslovnik o radu te naputak za konzervatore, dokument koji definira tadašnje konzervatorske postupke, terenski rad, dokumentiranje i nadzor nad obnovama.
Prvi predsjednik povjerenstva bio je umirovljeni kraljevski javni redoviti sveučilišni profesor i predsjednik tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Tadija Smičiklas (1843.- 1914.), a profesor kraljevske zagrebačke gornjogradske gimnazije Gjuro Szabo imenovan je tajnikom. Janka Barlea, Ivana pl. Bojničića, Josipa Brunšmida, Viktora Hoffilera, Vjekoslava Klaića, Emila Laszowskog, Gavra Manojlovića, Martina Pilara i Ilariona Zeremskog, istaknute pojedince iz kulturnog života, kao članove na petogodišnji mandat imenovao je ban Nikola Tomašić. U narednim godinama, u radu povjerenstva bili su aktivni Stjepan Podhorski, Vladimir Tkalčić, Branko Šenoa, Većeslav Henneberg, Josip Matasović i Julije Kempf. Najintenzivnije razdoblje rada bilo je u prvim godinama djelovanja: 1912. otvoreno je 107 predmeta, 1913. -108, a ratne, 1917. godine čak 205 predmeta.
Putem dokumenata povjerenstva mogu se pratiti obnove starih gradova i gradina: Pakraca, Bosiljeva, Barilovića, Tounja, Ozlja, Samobora, Orahovice, Trsata, Lopara, Konjščine i drugih, kao i sakralne arhitekture: crkve sv. Križa u Križevcima i sv. Martina u Prozorju, župne crkve u Belcu te brojne druge. Povjerenstvo je nadziralo i oslikavanje crkava, prijenose vrijednih predmeta, popisivanje inventara i uklanjanje neprimjerenih zahvata.
Foto kolaž: izbor iz Zbirke fotografske dokumentacije Ministarstva kulture i medija
(8. 1. 2026.)
