„Kada me kustosica M. Munivrana pozvala da radim samostalnu izložbu inspiriranu opskurnom privatnom zbirkom Benka Horvata koja je na trajnom čuvanju u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, prihvatio sam poziv, a potom gotovo požalio.
Grafike, crteži i slike iz razdoblja renesanse, manirizma i baroka, antičke skulpture i drugi arheološki predmeti koje sam promatrao skrolajući kroz PDF datoteku ispunjenu stotinama minijaturnih reprodukcija naprosto mi se nisu činili pretjerano inspirativnima.
Ipak, listajući tiskani katalog arheološkog dijela zbirke, za oko mi je zapeo predmet inventarskog broja 399 – tzv. maskeron, koji autorica kataloga R. Koščević opisuje kao 'dosta rijetki primjerak imaginativne rimskodobne kompozicije s antropomorfnom maskom uklopljenom u stiliziranu floralnu formu'. Riječ je o vodorigi od mliječno bijelog mramora sa 'zdenca ili fontane' iz Sirakuze na Siciliji, datiranoj u približno 2. stoljeće. Ima izgled 'maske kombinirane s formom debla', odnosno, stiliziranoga grotesknog ljudskog lica široko razjapljenih usta – okruglog otvora iz kojeg je bila izbacivana voda u mlazovima. Promatrajući ta otvorena usta s fotografije, intuitivno mi je postalo jasno da ona možda žele progovoriti nakon što su stoljećima bila začepljena vodom. Na ovo me razmišljanje potaknula epizoda 'Aleksandrijska biblioteka' Bonellijeva stripa Martin Mystère, u kojoj antagonist Muley Xeque – koristeći se čudotvornim moćima borgesovske 'Knjige zapovijedi' – iritantnim protivnicima začepi usta tako da učini da iz njih poteče mlaz vode (dok se ne udave). Nije li moguće da je i Maskeron bio žrtva slične drevne kletve?“ (Niko Mihaljević, siječanj 2022.)
Ciklus izložbi U dijalogu Zbirka Benko Horvat zamišljen je da koncepcijski povezuje suvremene autore s kolekcijom starih, raznovrsnih radova iz Zbirke Benka Horvata.
