Nova izložba u Galeriji Koprivnica donosi pregled života i djelovanja fotografa Franje Tkalčeca, s naglaskom na povijest ateljea, portrete međuratne i poslijeratne Koprivnice, reportažnu i dokumentarnu fotografiju te njegovu ulogu u oblikovanju vizualne memorije Koprivnice.
vrijeme: 13.03.2026. - 26.04.2026.
mjesto: Koprivnica
Franjo Tkalčec bio je više od studijskog fotografa. Bio je kroničar, baštinski fotograf i umjetnik. Njegov atelje bio je mjesto gdje se provincija susretala s modernitetom, a fotografija postajala most između svakodnevice i povijesti. Svaka fotografija Franje Tkalčeca, u određenom kontekstu može postati ključ razumijevanja prostora, bremena i zajednice.
Franjo Tkalčec (1902. - 1970.) predstavlja ključnu figuru za
razumijevanje međuratne i poslijeratne fotografije u Koprivnici koja pokazuje kako se povijest fotografije u kontekstu povijesti umjetnosti ne može svoditi samo na metropole i središta avangarde, već mora uključiti i provincijske autore koji otkrivaju modernost kao vizualni jezik i
Modernu koja je živjela u manjim sredinama. Njegov rad dokazuje kako je provincija međuratnog razdoblja bila mjesto gdje su se europski estetski impulsi prelamali kroz prizmu lokalnog identiteta, reinterpretirali i prilagođavali potrebama naručitelja. U tom smislu Tkalčec je primjer fotografa koji je dvadesetih i tridesetih godina uspješno spojio umjetničku senzibilnost i dokumentarnu preciznost i tako oblikovao vizualnu memoriju Koprivnice i Podravine.
Franjo Tkalčec rođen je 1902. godine u Koprivnici, gdje je proveo cijeli život i djelovao kao samostalni fotograf. Aktivan od sredine dvadesetih do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, fotograf Franjo Tkalčec povezuje estetiku međuratne i poslijeratne Europe s lokalnim društvenim i kulturnim životom. Njegova fotografska praksa obuhvaća vrijeme naukovanja u koprivničkom Atelieru Makart u prvom desetljeću 20. stoljeća i otvaranja vlastitog fotografskog ateljea 1924. godine, vrhunca karijere dvadesetih i tridesetih godina međuratnog razdoblja, rata i prvih poslijeratnih godina, pa sve do društvenih i političkih promjena pedesetih i šezdesetih u kojima Tkalčec, prešavši pedesetu godinu života, nastoji biti u toku razvoja fotografske tehnike i pratiti promjene stila i načina rada.
Posebno mjesto u radu Franje Tkalčeca zauzima međuratno razdoblje, dvadesete i tridesete godine 20. stoljeća u kojem je dokumentirao sve aspekte života grada, pratio rad gradonačelnika i gradske vlasti, bilježio političke i društvene promjene, vremenske nepogode, obljetnice i priredbe, kulturne događaje i gradska društva, među kojima treba spomenuti višegodišnje suradnje u kojima prati djelovanje Hrvatskog sokola, dvaju pjevačkih društava Podravac i Domoljub, promjene i izgradnju grada. Fotografski opus Franje Tkalčeca nije samo dokument lokalne povijesti u kojoj su važne fotografije
Pasionske baštine u Koprivnici iz 1925.,
Velike poplave Koprivnice iz 1926.,
Posjeta kralja Aleksandra I. Karađorđevića iz 1931.,
Koprivnice iz zraka 1934. (itd), već pripada estetici koja je dio šireg kulturnog horizonta međuratne Europe, što potvrđuje kako povijest fotografije u kontekstu povijesti umjetnosti mora biti višeslojna i sveobuhvatna. Ovaj rad nastoji sagledati fotografski opus Franje Tkalčeca izvan konteksta lokalne povijesti, kao dio estetike međuratnog razdoblja i šireg kulturnog horizonta međuratne europske fotografije u kojoj
vjetar nad provincijom [Krleža:1924] donosi promjene i reinterpretaciju modernih vizualnih impulsa koje su u Koprivnice dolazile putem uspješnih međunarodnih izložbi umjetničke fotografije u Zagrebu, fotografskih časopisa i revija te suradnje obrtnika-profesionalaca koji su se, opterećeni izradom fotografija po narudžbi i najrazličitijim fotografskim poslovima međusobno potpomagali, razmjenjivali nova znanja i kreativne ideje.
Izložba u Galeriji Koprivnica donosi pregled života i djelovanja fotografa Franje Tkalčeca, s naglaskom na povijest ateljea, portrete međuratne i poslijeratne Koprivnice, reportažnu i dokumentarnu fotografiju te njegovu ulogu u oblikovanju vizualne memorije Koprivnice.
—Draženka Jalšić Ernečić
