U petak, 20. veljače u 19 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre u Puli održat će se otvorenje samostalne izložbe akademskog slikara Davora Krelje pod nazivom 'My father was a lighthouse keeper'.
vrijeme: 20.02.2026. - 31.03.2026.
mjesto: Pula
“Nema nikakve dvojbe da je svjetionik na koji se poziva Davor Krelja u naslovu svoje izložbe upravo taj unutarnji. A na neki će način to biti i otac iz naslova koji ga čuva. To je njegov realni otac, roditelj, ta prva stepenica u socijalizaciji i osvještavanju svijeta, koji se s vremenom preobražava u osobnog vodiča kroz život. On se u tom procesu mijenja, ponekada do neprepoznatljivosti prvobitnog oblika, ali u toj promjeni (često i radikalnoj) sadržano je svo bogatstvo svijesti. A ona je, poput mraka nad pučinom, nespoznatljiva, dok po njoj bljeska svjetlo našeg svjetionika.
Krelja tu (svoju i općenito ljudsku) svijest pokušava iskazati onako kako najbolje može - kao slikar. Slike njegova novog ciklusa temelje se na transformaciji organičkih oblika u apstraktne, ili rubno apstraktne, kompozicije u kojima se osnovni motiv, inspiracija, ili formalni poticaj za stvaranje, gube i ponovno pronalaze nama pred očima. U odgonetanju njegovih prizora može nam (ali samo malo) poslužiti i naše znanje. Tako u njima možemo pronaći aluzije na majstore poput fra Angelica ili Velasqueza. No, to je slikarev (sentimentalni) odgoj i u tim bljeskovima reminiscencija ne treba (ni najmanje) tražiti značenje Kreljinih ostvarenja.
Ako ga već moramo tražiti (a vidjet ćemo da tiranija značenja ovdje nije nužna) ispravnije ćemo postupiti krenemo li tragom začudne ekspresije ovih slika. Ona se nalazi u već spomenutim metamorfozama oblika, kao i u snažnom intenzitetu njihovih boja. Imamo dojam da je na slikama ostvareno istodobno kretanje i nepomičnost, to jest neobična utvrđenost odnosa likovnih elemenata koja se može u svakom trenutku rasplinuti i preoblikovati u nešto novo. Po svemu tome, one podsjećaju i na varljivost memorije, ali i ljudske percepcije koju smo naučeni smatrati jamcem neke istine u svijetu.
Slike odlikuje određena monumentalnost (poneke djeluju kao totemi), nedokučivost i nepristupačnost svakom značenju. Zbog nekog stalnog očekivanja promjene koju nose njihovi likovi, one djeluju kao mistična proročanstva. A ljepota takvih proročanstava je u njihovoj dvosmislenosti i neuhvatljivosti. Ako ih definiramo u našem, svakodnevnom, banalnom i praktičnom jeziku, gubimo sav potencijal njihove fascinacije. Zato tom (tako profanom) smislu Krelja uspješno i protejski izmiče u svome slikarstvu - toj umjetnosti koja nas lako može zavarati svojom fiksiranošću, tobožnjom nepomičnošću i definiranošću teme, ali koja (baš zbog svoje nijemosti) krije pitanja koja nadilaze bilo kakve (i tematske i stilske) odrednice i klasifikacije.” / Feđa Gavrilović
Kustosica izložbe je Ketrin Milićević Mijošek.
