Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno u povodu odlaska Mire Vuce, jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih umjetnika, autora nekih od amblematskih javnih skulptura, dugogodišnjeg profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i jednog od osnivača umjetničke grupe Biafra.
vrijeme: 02.09.2025. -
“Kada smo prije svega nekoliko mjeseci, na izložbi naslovljenoj „Vuco: zatečeno stanje“ u Galeriji Klovićevi dvori imali rijetku priliku sagledati bogati raspon njegova umjetničkog stvaralaštva, gdje su uz njegove najznačajnije kiparske radove predstavljena i neka, prvi puta izložena slikarska djela, nismo ni slutili kako je ta izložba zapravo svojevrsni testament jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća.
Prolazeći dvoranama Klovićevih dvora, kroz kaleidoskop stvaralaštva Mire Vuce podsjetili smo se koliko je trajno i duboko, od samih početaka svoga djelovanja, taj daroviti umjetnik reagirao na svijet i promišljao ulogu umjetnosti u suvremenom društvu. Kao jedan od osnivača umjetničke grupe Biafra, ključnog pravca hrvatske umjetničke scene sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je djelovala jednako kroz prizmu likovnosti, kao i kroz snažan politički i socijalni angažman, zajedno s ostalim njezinim članovima i Vuco je isticao radikalnu figuraciju i otklon od apstraktne umjetnosti.
Njegovo stvaralaštvo, koje se proteže kroz više od pet desetljeća, svjedočilo je o neumornoj potrazi za istinom kroz umjetnost - bilo da je riječ o radikalnoj, društveno angažiranoj, dramatičnoj i provokativnoj ekspresionističkoj figuri iz razdoblja pripadnosti „Biafri“, što je snažno obilježilo njegov umjetnički rad i njegovu prepoznatljivost u javnosti ili pak o poetskim, duhovitim i meditativnim anđelima te slikarskim radovima iz kasnijih faza rada.
Njegov snažni i provokativni kiparski jezik oblikovao je neke od najznačajnijih skulptura hrvatske povijesti umjetnosti, ali i neke od amblemskih skulptura koje su obilježile prostorne i urbane vizure gradova - Tina Ujevića u Varšavskoj ulici u Zagrebu, Franje Tuđmana u Kninu ili Ante Starčevića u Osijeku.
Njegova ostavština najjasnije se ogleda u ekspresionistički snažnom i beskompromisnom kiparskom izrazu kao i u eksperimentiranju s netradicionalnim materijalima, stoga je potpuno razumljiv i vidljiv njegov utjecaj na nove generacije mladih umjetnika ostvaren prije svega kroz dugogodišnje profesorsko djelovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Jednako tako, svojom izlagačkom djelatnošću, ali i kao jedan od suosnivača Salona mladih, neupitno je utjecao na formiranje umjetničkih pravaca suvremene likovnosti i kulturnu scenu druge polovice 20. stoljeća.”
