Matija Ivačić ovogodišnji je dobitnik Nagrade „Zvonko Milković” za najbolju izvornu zbirku poezije s intimističkom ili zavičajnom tematikom za zbirku „Kumulonimbus”, objavljenu u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Durieux.
vrijeme: 22.10.2026. -
mjesto: Varaždin
Svečana dodjela održana je u četvrtak u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Metel Ožegović” u Varaždinu, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu i knjižnice.
Na ovogodišnji natječaj za Nagradu 'Zvonko Milković' 2026. za najbolju izvornu knjigu pjesama hrvatskog autora/autorice s izrazito intimističkom i/ili zavičajnom tematikom koji su raspisali Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu i Gradska knjižnica i čitaonica 'Metel Ožegović' Varaždin stigle su 24 knjige.
Žiri u sastavu: Snježana Tramburovski, Zvonko Kovač i Tomislav Ribić (predsjednik žirija) jednoglasno je izabrao zbirku pjesama Matije Ivačića: Kumulonimbus za pobjednika „Književnog natječaja Zvonko Milković 2026.“.
Ranjivost u dubini osobnog sjećanja i u pričama duboko urezanim u povijesti ljudskoga, prepoznatljiva geografija, trauma kao zadatost, kao neprovedena psihoterapija i katarza jedne zajednice. Svi elementi bujaju, kulminiraju i doživljavaju svoju lavu pojavom kumulonimbusa.
Krupan oblak koji prati kiša, grmljavina i tuča, kao netko i nešto što će presjeći karotidu. Sveprisutan oblak, šutljiv u pozadini začeća, rođenja, svinjokolje, mise, rata, tijela u ranama, bolesti… Svijet u kojem sile razblažuje seoski gatar, župnik Miro, proklinjanje, no u konačnici pročišćava oblak oluje.
Potresna u svojoj zadatosti ponavljanja traume unutar ciklusa života knjiga progovara poput Tarrovih filmova na motivima prostora koje prepoznajemo i slikama kojima odijevamo vlastitu nutrinu neizliječenih ranjivosti.
Ivačićeva knjiga uvjerljiv je jezični, emocionalni i etički svijet. Fragmenti pojedinačne prošlosti uvezani su s obiteljskim i kolektivnim iskustvom. Riječ je o poetički vrlo zreloj zbirci čiji svijet postaje naš i tjera nas na ponovno čitanje - Đurđica Čilić.
Kumulonimbus Matije Ivačića knjiga je pjesama organizirana kao niz sjećanja koja se stapaju u gustu memorijsku mrežu. Tekst se kreće kroz obiteljske odnose, seoski ambijent i ratno iskustvo, gradeći fragmentarnu, ali snažnu cjelinu čiji je subjekt suočen s ponavljanjem traumatskih slika i nemogućnošću njihova razrješenja. Motivika tijela, krvi, zemlje, rada i bolesti stalno se vraća, stvarajući osjećaj kružnog vremena i zatočenosti u pamćenju.
Prošlost se u ovoj zbirci ne rekonstruira linearno, nego se javlja u bljeskovima, asocijacijama i simbolima koji se međusobno presijecaju i nadopunjuju. Realistični prizori isprepliću se s halucinatornim i simboličkim elementima, a granica između sjećanja i slutnje često se muti. Kumulonimbus je knjiga o naslijeđenoj boli i pokušaju razumijevanja vlastite povijesti, u kojoj se osobno iskustvo širi u univerzalnu sliku trajne ljudske ranjivosti.
To je knjiga koja nas vuče na ponovno čitanje, koja ostane duboko u nama koordinatama zajedništva i pripadnosti ovom području naše zemlje; u kojoj nas oplahuju krajolici naše postojanosti, djetinjstva, ljetnih kuhinja, kolinja, potoka, bolesti, baka, potoka, rijeke, rata uz izuzetno zanimljive likove poput seoskoga gatara. Svoj mikrokozmos i svoje mjesto rođenja pretvorio je naš zajednički prostor življenja.
Zaključno, smatramo da je knjiga Matija Ivačić: Kumulonimbus najkompletnija, dublja i slojevitija u više segmenata i progovara univerzalno o čovjeku ovih prostora i transgeneracijskim traumama, cikličnostima koje se gomilaju, i prenose u novu vulkansku reakciju. Jake slike, ponavljanja motiva pridonose snazi te poezije koja je promišljana i ispolirana i kao intiman autobiografski otisak, stoga je Ivačićeva knjiga jednoglasno izabrana za pobjednika „Književnog natječaja Zvonko Milković 2026
