Tri samostalna likovna projekta - izložba Marije Lopac: Uslojene impresije, izložba Branke Riđički: Sedimenti memorije te izložbena prezentacija Samira Cerića Kovačevića: Dekonstrukcija stvarnosti u 366 kadrova - bit će predstavljena u subotu, 12. ožujka u 18 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu.
vrijeme: 12.03.2022. -
mjesto: Grožnjan
Marija Lopac: Uslojene impresije
Recentno, poodmaklo postmodernističko doba odvodi nas na područja igre i sumnje. Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. Promatrač, kao i umjetnik, posjeduje moć otvaranja ili zatvaranja nekog od procjepa ka percepciji. Marija Lopac se igra propitivanjem različitosti. To se očituje tehnologijama izvedbe i motivima koje predstavlja. Projekt ponešto duguje zapadnim zasadima službene povijesti oblika, ali iskoračuje prema drugačijim vizualizacijama okruženja. Propitivanje, usklađivanje, svojevrsna sinteza heterogenih pristupa oblikovanju ogleda se kroz većinu radova ovog niza.
Umjetnica predstavlja kolekciju radova koju možemo podijeliti po izvedbi, a djelomično prema motivima. Svi radovi su na papirnatim podlogama. Odvažnost oblikovanja očituje se kombinacijama tehnologija i raznorodnim načinima iskaza. Ona koristi otiskivanje, crtež, slikarstvo, kolaž, ali i modificiranu tehniku batika – voštanih premaza na papirnatoj podlozi. Mnogi radovi na osmišljenu, organiziranu podlogu primaju otiske. Matrice su izvedene drvorezom ili linorezom. Oni se pojavljuju kao segmenti, naslage, rasteri koji određuju kompoziciju, zrcaleći se na dojam. (...) - Eugen Borkovsky, kustos izložbe
Branka Riđički: Sedimenti memorije
U ovo vrijeme krize duhovnog i materijalnog postaje neuljudno predstavljati umjetničke radove koje karakterizira osobna poetika. Slikarski radovi Branke Riđički zasigurno su lirske situacije memorije. Oni nose obilježja intimnog promišljanja, ali atmosferom i sadržajem dodiruju univerzalne vrijednosti. Radovi imaju i ilustracijske karakteristike, no njih nadjačava postignuta mistična atmosfera. Njihova rječitost ne daje definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma.
Polja slika ove izložbe skoro uvijek su horizontalno podijeljena, nudeći ideju pejzaža. Podloga se horizontalno, linijski naglo mijenja, što je prepušteno boji. Područja plave, oker i sive razbijena su elementima usađenim u panoramske situacije. Tu su zelene krošnje stabala, plavi/svijetli oblaci, bijeli tonovi arhitektonskih objekata i crveni krovovi. Na svim radovima ponuđeno je prepoznavanje motiva. Umjetnica integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnom imaginacijom. (...) - Eugen Borkovsky, kustos izložbe
Samir Cerić Kovačević: Iz dana u dan
Zadati si zadatak koji traži svakodnevno kreativno činjenje tijekom jedne godine hrabar je čin. K tome, još je zahtjevnije održati obećanje samome sebi kada ne postoje svjedoci koji bi osobi mogli prigovoriti zbog mogućeg nečinjenja. Upravo to čini Samir Cerić Kovačević uobličujući ispunjenje vlastite odluke, čemu svjedoči ovaj likovni projekt. Naime, on ulazi u svojevrsnu kolotečinu i odlučuje se na neki način preispitati svoju odlučnost u toj namjeri: svakoga dana, tijekom jedne godine, učiniti po jedan fotografski snimak nevezan uz obaveze.
Iako se autor bavi fotografijom, njegovu profesionalnu djelatnost ovaj zadatak ne pokriva. Naime, on za ovu samozadanu akciju uzima analogni fotografski aparat. Samir kaže: „…koristim analognu fotografsku kameru, bilježeći prizore 35 -milimetarskim filmom kako bi izbjegao mogućnost „popravljanja“ te zabilježio svoj prvi instinkt i prvi „odgovor“ na uspostavljenu vezu s objektom fotografiranja...“. Pregledavajući ovaj niz, slijedeći rezultate, heterogeni kadrovi svjedoče da se radi o sasvim neobaveznoj, ali kreativnoj aktivnosti. Događa se ritam ponavljanja radnje koji u rezultatu, bez obzira na ponekad slične motive, svaki put emanira drugačiju energiju. (...) - Eugen Borkovsky, kustos izložbe
