Lauba obilježava 15 godina rada izložbenim ciklusom KARTOGRAFIJE

Program KARTOGRAFIJE, koji je osmislio prof. dr. sc. Krešimir Purgar, koncipiran je kao serija od pet uzastopnih izložbi tijekom 2026 te kao višemjesečno istraživanje umjetničkih odnosa, značenja i konteksta nastalih unutar zbirke koja se kontinuirano formirala tijekom petnaest godina djelovanja Laube. Izložbe su podijeljene u pet tematskih područja: Neosvojena područja, Arhipelag mašte, Središte svijeta, Atlantida i Povratak. Iako je Lauba kroz izložbe, suradnje i produkciju postala jedno od ključnih mjesta i aktera suvremene umjetničke scene, manje je poznato da danas posjeduje zbirku od približno osamsto umjetničkih djela — slika, grafika, skulptura, fotografija i prostornih instalacija.
U zbirci su zabilježene sve najvažnije mijene u hrvatskoj umjetnosti, od visokog modernizma i konceptualne umjetnosti, preko postmodernističkih tendencija do individualnih poetika u najnovije vrijeme.
Naziv KARTOGRAFIJE upućuje na ideju mapiranja umjetničkog prostora. Umjesto klasičnog muzeološkog pristupa koji djela promatra kroz kronologiju, stil ili autorstvo, ovaj projekt usmjerava pažnju na odnose među djelima i na načine na koje ona međusobno komuniciraju, stvarajući nova značenja unutar izložbenog prostora. Zbirka se pritom ne promatra kao zbroj pojedinačnih vrijednosti, već kao živi sustav u kojem svako djelo ulazi u nove kontekste i interpretacije.

---

1. Neosvojena područja - Prva izložba ciklusa (14.02.2026.)
Prva izložba ciklusa KARTOGRAFIJE, naslovljena Neosvojena područja, otvara obljetnički program Laube i postavlja temelj za čitanje cijelog izložbenog niza. Izložba okuplja radove koji izmiču jednoznačnim interpretacijama i upravo zbog svoje otvorenosti često ostaju zahtjevni ili nepronični široj publici.
Predstavljeni radovi nastali su ponajprije u razdoblju visokog modernizma, no njihova važnost ne proizlazi iz kronološkog prvenstva, nego iz činjenice da modernistička apstrakcija i danas ostaje jedno od ključnih ishodišta razumijevanja suvremene umjetnosti. Ona trajno potiče pitanje suštine umjetničkog djela — pitanje koje se ne može konačno razriješiti, već se svakim novim susretom ponovno otvara. Polazeći od ideje nepoznatog kao pokretača istraživanja, izložba apstrakciju promatra kao prostor koji i dalje odolijeva potpunom razumijevanju. Ono što je nekoć bilo geografski neistraženo danas se u umjetnosti pojavljuje kao prostor interpretacije: područje koje nas poziva na ponovno gledanje, promišljanje i stvaranje novih značenja.
Djela umjetnika poput Ive Gattina, Vojina Bakića, Otona Glihe, Ivana Kožarića, Marijana Jevšovara, Julija Knifera, Jurja Dobrovića i Vjenceslava Richtera pritom se ne predstavljaju kao kanonski završene točke povijesti umjetnosti, već kao trajno otvorena djela. Svaki novi susret s njima stvara dojam prvog gledanja. Ne zato što su nepoznata, nego zato što njihova jednostavnost forme uvijek iznova otkriva složenost značenja. Upravo u toj trajnoj „neosvojivosti“ leži njihova suvremenost i razlog zbog kojeg izložba Neosvojena područja otvara Laubino petnaestogodišnje putovanje kroz zbirku.

2. Arhipelag mašte
Druga izložba okuplja radove snažnog imaginativnog potencijala koji potiču kontemplaciju i višestruka čitanja, naglašavajući umjetnost kao prostor intelektualnog i emocionalnog istraživanja nepoznatog.

3. Središte svijeta
Treća etapa usmjerena je na djela koja reflektiraju društvena proturječja i etičke dimenzije suvremene umjetnosti, otvarajući pitanja identiteta, zajednice i povijesnih slojeva koji oblikuju naše razumijevanje stvarnosti.

4. Atlantida
Izložba inspirirana mitskim prostorom koji ne postoji, ali trajno potiče imaginaciju, okuplja radove koji zamišljaju nove svjetove i reinterpretiraju postojeće, između utopije i distopije.

5. Povratak
Završna izložba ciklusa promišlja odnos umjetnosti i društva danas, otvarajući pitanje angažmana, zajedničkih vrijednosti i uloge umjetnosti u vremenu intenzivne vidljivosti i društvenih napetosti.
Umjetničke zbirke, podjednako one u posjedu velikih muzeja kao i one u vlasništvu kolekcionara, smatramo vrijednima ukoliko su u njima okupljena poznata umjetnička djela visoke simboličke i materijalne vrijednosti. Zbirku se tada procjenjuje na temelju jednostavnog zbroja njezina kulturnog i materijalnog kapitala: vrijedno je ono što je najstarije, najveće, najskuplje, najpoznatije ili pak prvo, jedinstveno i neponovljivo. Premda i u zbirci Lauba postoje takvi radovi, njezina je primarna vrijednost cjelina koja svojom raznolikošću čini da svaki njezin dio, svako pojedino umjetničko djelo, uspostavlja neočekivanu mrežu odnosa s drugim djelima. Na taj način, izložba postaje nepredvidiv organizam, a pozornost promatrača usmjerava se na trenutnu konstelaciju, na energiju privlačenja i odbijanja koja se stvara u izložbenom prostoru pri svakom novom pogledu. Ovime želimo sugerirati da umjetnička djela imaju sposobnost komunikacijskog djelovanja, kako u neposrednom odnosu s promatračem tako i prema drugim djelima koja su ušla u promatračev vidokrug. Pravilan otvoreni volumen Laube naglašava upravo takav doživljaj i utoliko izložbeni postav afirmira mnogostruko iskustvo otkrivanja novih vizura.
 
KARTOGRAFIJE predstavljaju prvi cjeloviti uvid u zbirku Laube kao jedinstveni umjetnički organizam, ali i poziv publici na vlastito putovanje kroz umjetnost — putovanje u kojem se značenja ne pronalaze unaprijed, nego nastaju u susretu djela, prostora i pogleda promatrača.

Otvorenje prve ovogodišnje izložbe je ove subote u 21 sat.