Kritičarski kolokvij: Pogled izvana

Što književna kritika “radi” s djelima koja su izvanjska dominantnom književnom prostoru, bilo da su prevedeni s drugih jezika, da dolaze iz “perifernih” konteksta ili da u povijesno-političkom smislu imaju manju književnu “moć”? Kako im pristupa i kako ih tumači? Gdje su granice “moći” u suvremenoj književnosti koja je i sama marginalizirana? Okupljajući književne kritičare iz različitih europskih zemalja, Muanisa Sinanovića iz Slovenije, Ariana Leku iz Albanije i Patriciu Lorenzoni iz Švedske kritičarski kolokvij, koji je ove godine posvećen Dubravki Ugrešić, nastavit će promišljati književno-kritičku interpretaciju i valorizaciju davanjem odgovora na ova te postavljanjem novih pitanja. Osim toga, osvrnut ćemo se i na prethodnu godinu bavljenja politikama stvaranja kanona na poluperiferiji, s naglaskom na netom objavljenu knjigu Espija Tomičića Jutro donosi kraj.

Na kraju svoje utjecajne knjige o odnosima, politici i akumuliranju moći u književnom polju Svjetska književna republika Pascale Casanova pita se što ostaje kritičaru da učini s književnošću koja dolazi s periferije, i nudi odgovor da obnovi izgubljeni odnos između svijeta i književnosti, da strpljivo poveže ta dva svemira koji bi inače bili osuđeni postojati paralelno jedan s drugim i nikad se ne sresti. Casanova smatra da se samo razumijevanjem ekstremnog partikularizma nekog književnog projekta (njegove ukorijenjenosti u nacionalni, politički i povijesni kontekst) može izraziti istinsko načelo njegove univerzalne književne vrijednosti, pa stoga predlaže internacionalni i povijesni model kritike koji ne zanemaruje već uvažava jaz stvoren pomoću tih kategorija jer njegovo razumijevanje tim djelima daje njihovu estetsku i političku koherentnost.

Paradigmatska figura o kojoj Casanova piše mogla bi biti i Dubravka Ugrešić koja sebe i svoje pisanje prepoznaje u ON-zoni (outside the nation) pozivajući se na knjigu Writing outside the nation Azade Seyhan u kojoj autorica propituje suvremeni kritički aparat kao nedostatan da opiše književnost koja nastaje van granica nacionalnih država, suvremenu književnost koja nije vezana uz nacionalni, ali niti (anti)kolonijalni model tumačenja i vrednovanja. Seyhan govori o pojmu transnacionalne književnosti, književnosti koja nastaje van nacionalnih kanona, koja adresira probleme „deteritorijaliziranih kultura”, i govori u ime „paranacionalnih” zajednica, svih onih koje supostoje unutar granica nacionalnih država zajedno s „matičnim” građanima. 
Ova dva pristupa ocrtavaju polje interesa kritičarskog kolokvija Pogled izvana, inspiriranog i posvećenog upravo Dubravki Ugrešić. Kolokvij će okupiti književne kritičare/ke i teoretičare/ke iz različitih europskih zemalja, Muanisa Sinanovića iz Slovenije, Ariana Leku iz Albanije i Patriciu Lorenzoni iz Švedske, u razgovoru o navedenim temama, koji će moderirati književna teoretičarka Mirela Dakić. 

Na kolokviju će se predstaviti zbornik Politike stvaranja kanona na poluperiferiji (Booksa, 2025.) te knjiga Espija Tomičića Jutro donosi kraj (Booksa i Mama, 2025.), zbirka kolumni objavljenih na književnom portalu Booksa.hr od 2020. do 2025. godine.

Program:

Panel Pogled izvana, 9. prosinca u 19h*
Sudjeluju: Muanis Sinanović (Slovenija), Arian Leka (Albanija) i Patricia Lorenzoni (Švedska)
Moderira: Mirela Dakić
*Panel je na engleskom jeziku

Razgovor o književnim kanonima i predstavljanje knjige Jutro donosi kraj Espija Tomičića, 9. prosinca u 20.30h
Sudjeluju: Espi Tomičić i Ivana Dražić
Moderira: Tomislav Augustinčić
 
Drugog dana programa, 10. prosinca održat će se kolokvij književnih kritičarki i kritičara na istu temu. Program je zatvorenog tipa.