Izložba: 'Zajedničko mjesto. Pogled u Likovnu zbirku Gradske galerije Striegl'

Izložba ''Zajedničko mjesto'' polazi od pitanja koje je u središtu suvremenog kustoskog i institucionalnog promišljanja: što znači zbirka danas i kome ona zapravo pripada? Umjesto da se predstavi kao stabilan, zatvoren i reprezentativan korpus, Likovna zbirka Gradske galerije Striegl ovdje se čita kao proces u nastajanju, rezultat niza odluka, odnosa, povjerenja i dugotrajnih razmjena između umjetnika, privatnih vlasnika umjetnina i institucije.

U tom smislu, ova izložba se svjesno udaljava od klasične muzeološke logike kanona i hijerarhije. Ona ne nudi povijest zbirke kao dovršenu naraciju, nego kao otvorenu strukturu.
Likovna zbirka se oblikovala i oblikuje se kroz otkupe i donacije, ali prije svega kroz institucionalnu pažnju, kontinuitet i spremnost da se s umjetnicima gradi dugoročan odnos. Odluke o ulasku djela u zbirku ovdje se ne prikazuju kao neutralni administrativni akti, nego kao kulturne i političke geste koje odražavaju vrijednosti, prioritete i odgovornost javne institucije.

U primarnom konceptu ove izložbe vodili smo postulatima institucije kako je Hans Ulrich Obrist opisuje: kao “mjesta mogućnosti”, a ne autoritativnog aparata. ''Zajedničko mjesto'' oblikuje prostor galerije kao prostor slušanja, pregovaranja i brige. Zbirka u tom smislu nije arhiv prošlosti, nego živi organizam koji se mijenja zajedno s kontekstom u kojem djeluje, društvenim, urbanim, ekonomskim i simboličkim. Sisak se pritom ne pojavljuje samo kao geografska odrednica, nego kao složeni referentni okvir: grad rada i tranzicije, sjećanja i prekida, privatnih i kolektivnih biografija.

Radovi izloženi na ovoj izložbi povezuju umjetnike koji djeluju u Sisku i izvan njega, ali koje sa Siskom vežu trajne relacije, radne, tematske, afektivne ili institucionalne. Ta mreža odnosa čini temelj zbirke. Dakle, ne sličnost poetika, nego zajedničko iskustvo mjesta, shvaćenog kao prostor susreta, razmjene i upisa značenja. Upravo tu zbirka prestaje biti reprezentacija, a postaje infrastruktura kulturnog pamćenja.

Izložba time implicitno ulazi u polje institucionalne kritike. Ona ne tematizira samo umjetnička djela, nego i same uvjete njihova čuvanja, vrednovanja i izlaganja. Pokazuje da institucija nije neutralni okvir, nego aktivni sudionik u proizvodnji značenja. Kustoski izbor ovdje ne pretendira na konačnost, nego na svjesnu privremenost i na pogled koji zna da će biti nadopunjen, revidiran i osporen budućim akvizicijama, novim čitanjima i novim generacijama.
''Zajedničko mjesto'' stoga nije retrospektiva zbirke, nego njezin presjek u vremenu. Izložba ne zatvara zbirku, nego je otvara prema javnosti, prema umjetnicima i prema budućim mogućnostima. Ona predlaže razumijevanje galerije kao prostora u kojem se umjetnost ne samo pohranjuje, nego i aktivno proizvodi kroz odnose, kroz dugotrajno ulaganje u lokalni kontekst i kroz uvjerenje u to da institucija može biti mjesto koje ne nameće i ne proizvodi konačna značenja, već omogućuje susrete, eksperimente i otvara puteve višestrukih budućnosti.
 
Umjetnice i umjetnici čije radove predstavljamo na ovoj izložbi su: Ivana Tkalčić, Katarina Fabijanić, Kristina Mareković, Vesna Mačković, Marko Tadić, Ivica Mareković, Stjepko Rupčić, Ivan Novak, Marijan Glavnik, Alem Biočić, Branko Čačić, Marijan Crtalić, Zoran Pavelić, Darko Bavoljak, Ivan Posavec i Slaven Kosanović [Lunar].