Izložba 'Ususret Mandraću' u Galeriji Artsada u Voloskom

Na izložbi koja ujedno najavljuje 38. izdanje međunarodnog slikarskog natječaja „Mandrać 2025“ koje će se održati 30. i 31.8. u Voloskom, predstavljeno je desetak radova riječkih umjetnika Vedrana Ružića i Želimira Hladnika, prošlogodišnjih dobitnika nagrade opće kategorije „Mandrać“. Riječ je o kombiniranim tehnikama dvojice autora koji u svojim praksama neprestano istražuju granice umjetničkog izraza, povezujući osobna iskustva, memoriju i suvremene društvene kontekste. Kustosica izložbe je Matea Bakotić (Galerija Artsada, Volosko).

Vedran Ružić, vizualni umjetnik i jazz glazbenik, u radu "Pa ti sviraj violinu i pjevaj pjesme" propituje odnos glazbe i stvarnosti. Zamjenom konjske dlake na gudalu građevinskim metrom stvara snažnu metaforu „betonske simfonije“ Opatije, u kojoj se birokratski papiri i „komponirane“ dozvole sve češće nalaze u neskladu sa zvukom realnosti. Poput violinista koji mora postati glumac kako bi svladao partituru pisanu za drugačiju ugodbu, i suvremeni čovjek prisiljen je igrati unaprijed zadanu ulogu u orkestru svakodnevice. U radovima "Horror vacui" i "Crteži žalbi" Ružić se okreće crtežu i rapidografu, istražujući prostor između kompulzivne geste i kritičkog komentara. "Horror vacui", izveden na platnu i prožet farmaceutskim motivima, prenatrpanost pretvara u vizualni znak suvremenih anksioznosti, dok "Crteži žalbi", koji kombiniraju tekst i crtež kroz skenove dokumenata vezanih uz izgradnju tunela Učka, otvaraju ironijski prostor u kojem službeni akt postaje likovni znak, a crtež dokument vremena. Projekt "Bistri vitez Don Quijote iz sela Medviđe", inspiriran peticijama protiv buke vjetroelektrana, razvio se u monumentalnu video-animaciju od gotovo tisuću crteža. Poput Cervantesova junaka, i Ružićev vitez vodi borbu s vjetrenjačama, pri čemu repetitivni crtački proces prerasta u meditativni čin otpora i vizualni zapis kolektivne imaginacije.

Želimir Hladnik, kipar i pedagog, svoj rad temelji na stalnoj mijeni likovnih znakova i gesta, istražujući automorfnost opažaja i procese u kojima osobna iskustva postaju materija. Njegova umjetnost proizlazi iz težnje da se formalni model oslobodi tematskih i stilskih ograničenja. U radovima se disperzija znakova ne zadržava samo na površini slike, već se očituje u stalnoj gesti osobnih memorija i prošlih obzorja, čime se gradi prostor estetske „gotove stvari“. Bez hermetizma, ali sa strategijom iznenađenja, Hladnik svoju praksu usmjerava prema prostoru u kojem interpretacija postaje plastičnost, a dosljednost promatračke upornosti oblikuje tkivo vizualnog jezika. Serija radova nastalih između 2023. i 2025. godine, pod nazivom "Samo vrijeme zna, a i ja", sažima taj kontinuirani proces mijene i bilježi umjetnikov osobni odnos prema prolaznosti, trajanju i estetskom iskustvu.

Zajedničko izlaganje Ružića i Hladnika pokazuje kako se glazba, slikarstvo i skulptura mogu ispreplitati u jednom prostoru - prostoru trajne mijene i kreativnog propitivanja. „Ususret Mandraću“ tako postaje mjesto susreta različitih senzibiliteta, ali i poziv na razmišljanje o odnosu umjetnosti i društva, forme i stvarnosti, zvuka i tišine.

Izložba ostaje otvorena do 31. kolovoza 2025., a moguće ju je razgledati u radno vrijeme galerije, svaki dan od 18 do 22 sata.