U Galeriji 'Stećak' u Kleku početkom kolovoza otvorena je pomalo drukčija izložba, kakvih je u bogatoj likovno-izlagačkoj djelatnosti Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti u više četiri desetljeća, bilo nekoliko, i možete je razgledati do kraja mjeseca, u večernjim satima.
vrijeme: 01.08.2025. - 31.08.2025.
mjesto: Klek
Mladim je autorima, koji su na svojim sveučilištima Akademiji likovnih umjetnosti i Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu nedavno diplomirali: Katarini Kocijan, slikarici i Vidu Šešelju, arhitektu, pružena prilika da povežu svoja razmišljanja o umjetnosti u „Razgovor o djelu.“
Mlada akademska slikarica Katarina Kocijan predstavlja se zapisom od dvadeset primjeraka male plastike; četrdeset i osam crteža i jednom slikom, uljem na platnu, koje je ovako objasnila: „Služeći se geometrijskim likovima, apstrahiranim i reduciranim pristupom, prikazujem arhetipske kućice putem raznih medija: nastaju crteži, makete, slika i umjetnička knjižica. Istražujem na koji način mogu prikazati volumen pritom koristeći prividnu perspektivu. Prividnom perspektivom nazivam onu koja se ne poklapa s naučenim sustavnim metodama prikazivanja prostora (linearna, geometrijska, ikonografska, itd.) izvedene ovako „netočno“ i pojednostavljena, pojavljuju se pred nama kao ideogrami ili simboli. Pritom se one poigravaju u očima gledatelja: pred nama je prikaz općeg pojma preobražen u specifično ostvarenje.
Povlačim paralelu između gradnje umjetničkog djela s gradnjom kuće: kuća počinje svoj razvoj i prije same gradnje - ona je u umu nastanjena od trenutka kada pomislimo na stanovanje u njoj - tako se ponaša i ideja u slijedu ostvarenja umjetničkog djela. Cigla po cigla - kuća. Rad po rad - ciklus.“
O Razgovoru o djelu mladih umjetnika u Predgovoru katalogu sljedeće je, između ostaloga, o arh. projektu Vida Šešelja napisao Nikola Popić, rhitekt i sveučilišni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Splitu: „Za ovu priliku, kad mladi arhitekt na svojoj prvoj izložbi želi sa slikaricom pokazati sličnosti i razlike usporednih pristupa arhitekture i slikarstva zajedničkim općim temama (za arhitekturu se smatram kompetentnim a za slikarstvo ne) kroz vlastiti diplomski rad, ne mogu a da se ne sjetim teksta arhitekta Louisa Kahna koji na esencijalan način pokušava upravo mladom arhitektu odgovoriti na pitanje u čemu je razlika između sna i projekta koji vodi do realizacije:
„Mladi arhitekt je došao postaviti pitanje: Sanjam čudesne prostore. Prostore koji se dižu i glatko zatvaraju, bez početka, bez kraja, od materijala bez lomova, bijelog i zlatnog. Kad stavim prvu crtu na papir da uhvatim san, san nestane.
Ovo je dobro pitanje. Ja sam nekad učio da je dobro pitanje bolje od najbriljantnijeg odgovora.
