Izložba Lorena Živkovića Kuljiša - 'Return the Gift'

Izložbom Lorena Živkovića Kuljiša nastavlja se ovogodišnji Katamaran Art, zajednički projekt Muzeja općine Jelsa i Galerije umjetnina pokrenut 2018. godine. Autor koncepta je Božo Majstorović a voditelji projekta su: Duje Dorotka, Božo Majstorović i Marija Plenković. U programskom smislu Katamaran Art je otvoren za različite generacijske, medijske i poetičke kombinacije. Projektni zadatak stavljen pred umjetnike uvrštene u program Katamaran Art 2022., a riječ je o Snježani Ban, Kažimiru Hrasti i Lorenu Živkoviću Kuljišu, koncipiranje je i realizacija radova koji će valorizirati specifični kontekst izlaganja. 
 
Izložbu Return the Gift čine Nešto za nešto i Retrospektiv, dva recentna rada koji objedinjuju crtački, kiparski i konceptualni afinitet umjetnikovog habitusa. Retrospektiv je instalacija sastavljena od plastične posude za glinu i njenog izvađenog, u međuvremenu osušenog sadržaja u obliku valjka te nekoliko nanizanih grumena suhe gline između njih. Umjetnik je instalaciju naslovio nepostojećom riječi u hrvatskom jeziku jer ga asocira na nekakav vremenski stroj koji se bavi prošlošću, aludirajući time na zaokruženi proces nastanka rada. Premda su elementi instalacije postavljeni u logičnom vremenskom slijedu, sugerirajući tijek njenog nastanka, posrijedi je formalni paradoks, jer je rad završen već na samom početku uzimanjem otiska (pozitiva) unutrašnjosti posude (negativa) pomoću njenog sadržaja.  Svjestan njene efemernosti, Loren glinu naročito cijeni što nije čest slučaj u kiparstvu. Za našeg umjetnika, međutim, valjak gline u Retrospektivu predstavlja „škrinju s blagom“ kojoj treba odgonetnuti vrijednost naslućenu kroz urezani znak / slovo „X“ na vrhu, s kojim se identificira i sam autor.

Propitkivanje procesa i načina vizualizacije likovnog jezika „kao ishodišta mogućih asocijacija“ ogleda se u nizu vrsnih crteža ugljenom na papiru jedinstvenog naziva Nešto za nešto. Kugla kao ideja savršenog oblika kojega je nemoguće idealno uobličiti zamašnjak je svih crteža, dok se razlika ogleda u slučajnosti kao važnoj karici u nastanku svake pojedine realizacije. Naime, tijekom dugotrajnog procesa izvedbe umjetnik razabire apstraktne forme u pozadini nakon čega ih razrađuje. „Procesualnost i nedovršenost rad ostavljaju otvorenim za aktivnu ulogu promatrača odnosno čitača. Iz tog nastojanja razvilo se i ime rada Nešto za nešto.“      
Opširnije