Izložba Jadranke Hodanić u Galeriji 'Juraj Klović'

Bilješka o slikama Jadranke Hodanić
'Na početku, sve se ove slike doimaju kao palimpsesti (rukopisi na papirusu ili pergamentu s kojeg je izbrisan prvotni tekst i na njegovu mjestu napisan novi). Izgledaju kao neptunovski egzodus čestica iskustva u slojevima eteričnog nesvjesnog  (kao: Snježna, Velika bijela kuća, Pokraj samostana…) Ali, otkud onda toliko svjetlosti, kad među sjenama očekujemo skrivanje, hlad i tminu?
Odgovor bi mogli potražiti (i naći) u opčinjenosti estetikom prostora koji se definira na podnevnom suncu. Jer žarko podne koliko raskriva prostor, toliko ga bliještanjem i zasjenjuje. Tako u mediteranskim podnevima izviru nejasna sjećanja na proživljene prostore (kao: Sunčan dan, Žuta polja, Naš plavi kvart…) Potom, sjećanja uranjaju u slojevitu svjetlost iz koje umjetnica kao gnjurac izranja na oprečnom mjestu, na drugom kraju široke vode, meditativne vode slikarskog rituala (kao: Kraj jezera, Let preko prerije…)
Taj ritual (njezina kretanja iskustvom i slikanja) zaustavlja se u okončanom prostoru slike, rekreirajući sjećanje (više nego li ga rekonstruirajući) u fragmentima imaginarija, obrnutih perspektiva i ikonoloških natuknica (kao: Eviva!, La vie an rose, Mediteran, Ružičasto i zeleno, Oaza…). Između onoga što je bilo, onoga što se traži i onoga što se našlo nema oštrih granica. U temelju svake slike počiva jedan spiritualni ideal oslobađanja (kao: Jednog sunčanog dana ratnik se vraća kući…) ali je opet, na kraju svake priče (slike), rasparan žurbom vremena i zaborava i razarajućom tišinom napuštenosti prostora i bića u njemu.' (...) - iz teksta Nataše Lah 

 Jadranka Hodanić, Eviva!, akril na platnu