(...) "Potraži me u predgrađu, poljubi me u sjećanju - pjeva Lado Leskovar, i baš ono što svojim fotografijama prenosi Lajtner - Ova dvorišta puna neba i ptica uđu ko muzika stara nekud duboko u nas i tu uvijek ostaju. Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima, nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima. No, Lajtner ne ide na samo u predgrađe već i u središte Zagreba, gdje iza vreve Ilice, Medulićeve, Vlaške, buke tramvaja i gradske vreve shoppingaša pokazuje nešto što je izvan dometa, gotovo izolirano, pa i marginalizirano i usred centra ostavlja dojam predgrađa, a ta dvorišta su neka duša grada, ogledalo naše male, često smiješne nadobudne metropole u kojima se odvija onaj pravi, nesputani tragikomični život naših neprimjetnih sugrađana, poput živopisnih Šafraneka iz Tko pjeva zlo ne misli, s peglerajem u prizemlju, uličnim sviračima, olinjalim mačkama vladarima dvorišnih zakutaka koje čekaju kakav masni otpadak da si omrse suh brk te dvorišta veselja i tuge koja lebdi nad njima. Upravo to je prenio Lajtner svojim fotografijama, slikama, kako volimo reći. Vječnost i prolaznost u jednom." - Vlado Vurušić