Izložba fotografija Zvonimira Atletića „Majka Terezija“

Atletić je Majku Tereziju prvi put susreo i fotografirao 1977. godine u Kalkuti. Tada je kao dvadesettrogodišnji student Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu surađivao s Glasom Koncila.
 
Nakon što je godinu prije pratio hrvatskoga misionara isusovca o. Antu Gabrića na proslavi tisućite obljetnice prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu, pružila mu se prilika da sa svećenicima i novinarima don Lukom Depolom i vlč. Mijom Gabrićem otputuje u Indiju.
 
Putovanje je preraslo u dugogodišnju fotografsku i osobnu povezanost s Majkom Terezijom, Misionarkama ljubavi te ljudima i ustanovama koje nastavljaju njezino djelo. Atletićeve fotografije bilježe njezin rad s bolesnima, siromašnima i odbačenima, susrete sa sestrama, razgovore s o. Gabrićem te molitvene i meditativne trenutke. Istodobno imaju dokumentarnu i umjetničku vrijednost, prikazujući njezinu sabranost, blizinu ljudima i unutarnju snagu.
 
Autor predgovora izložbenoga kataloga mons. Nedeljko Pintarić ističe da je taj opus postao „neprocjenjivo blago i svjedočanstvo“. Atletićeve fotografije, navodi, nisu samo uspomena na prošlo vrijeme nego i poziv današnjemu čovjeku na konkretnu solidarnost i djelovanje.
 
Izložba podsjeća i na povezanost Majke Terezije s Hrvatskom, osobito sa Zagrebom, gdje su Misionarke ljubavi pomagale beskućnicima i siromašnima.
 
Majka Terezija, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1979., iste je godine te 1980. i 1986. boravila u Zagrebu. Počasnom građankom Zagreba proglašena je 1990., a 1995. dodijeljena joj je hrvatska diplomatska putovnica.
 
Papa Franjo proglasio ju je svetom 4. rujna 2016. u Rimu.
 
Izložba Hrvatskoga fotografskog centra, koja donosi dokumentarne i portretne fotografije iz gotovo polustoljetnoga Atletićeva praćenja života i djelovanja Majke Terezije, ostaje otvorena do 9. rujna.

Zvonimir Atletić rođen je 1953. godine u Rumi, a živi i radi u Zagrebu. Studirao je na Akademiji dramske umjetnosti te je član više fotografskih i umjetničkih udruženja. U njegovu se opusu, uz dokumentarnu fotografiju, ističu portreti te fotografske cjeline posvećene pojedincima, arhitekturi i sakralnoj kulturnoj baštini. (Hina)