Izložba Alije Rešića u Gradskoj galeriji Labin

Kustos izložbe: Mladen Lučić, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar
 
„'Žena nosi svijet', jednom je prigodom izrekao akademski kipar Alija Rešić. Sagledavši na ovoj retrospektivnoj izložbi radove iz gotovo svih faza njegovog bogatog opusa vidljivo je da je Rešić svoje stvaralaštvo u najvećoj mjeri posvetio ženi. Za Aliju ona predstavlja pojam uzvišenosti, čistoće i savršenstva te svoje brojne aktove modelira s naglašenim pijetetom ne zatomljujući njihov erotski naboj i estetske komponente koje do njega dovode. Premda autor akcentira putenost, ženu ne tretira kao prolazni objekt požude, već suptilno naglašuje njen karakter majčinstva i plodnosti ali i snažnu osobnost čiji ratio  pobjeđuje  brojne turbulencije svakodnevnog života. Ne čudi stoga da je Alija, završavajući postdiplomski studij pod mentorstvom prof. Ivana Sabolića, svoj autorski put započeo s poetično – putenom odom ženi već u svom prvom ciklusu znakovita naziva Venera.
 
Paralelno s daljnjim istraživanjima različitih manifestacija forme u kiparstvu, Alija se u ovom ciklusu intenzivno bavi crtežom i slikarstvom. U početku njegovi su se crteži mogli iščitati kao predložak za modeliranje skulpture, što je bio slučaj u ciklusu Venera, dok su sada oni oslobođeni prvotne funkcije te kao i autorove slike predstavljaju slobodnu interpretaciju zadanog narativa. Ove kompozicije ne poštuju strogost zanatskih zakonitosti, rađene su brzo i gotovo skicozno, a odišu jakim ekspresionističkim nabojem koji ukazuje na veliki likovni potencijal autora koji svoja maštanja i vizije želi što prije realizirati kako ne bi gubili na svojoj autentičnosti.
 
Dosljedan svojoj posebnoj, rasterećenoj, opuštenoj i pomalo romantičnoj poetici i izvjesnom anakronizmu čini svjestan odmak od stvarnosti te pušta da vrijeme potiče mimo  njega. Svoj likovni izraz godinama njeguje isključivo kao sredstvo uživanja, a ne kao programski zadatak ili cehovsku obavezu, stoga je njegov umjetnički rad iskren i nesputan.
Promocija vlastitog rada nije ga u stvari nikada odviše zanimala jer stvara samo kad to doista želi, a bavljenje umjetnošću za njega predstavlja ekvivalent neopterećenosti i relaksacije. Istovremeno je homo ludens i homo faber, jer za njega prije svega vrijedi pravilo da je stvar vrijedna ako je s ljudskom rukom i radošću napravljena. U svom skulpturalnom izrazu polazi od otvorene narativnosti koju inventivnom gradnjom forme dovodi do višeslojnih interpretativnih očitavanja, koje nije jednostavno očitati pošto je bogatstvo i život smisao stvaranja Alije Rešića, jer kako kaže; umjetnost je dio života, a život je umjetnost. "
 
Mladen Lučić, iz predgovora kataloga izložbe