Humanitarno-prodajna izložba slika Joška Rožića - Šerifa

“Jednom je na prostorima RH bio Domovinski rat. Svaki rat, pa tako i ovaj, prije spomenuti, vrijeme je bezumlja. To bezumlje potiče ljude na svakakva ponašanja koja u vrijeme mira kod živih bića nisu prisutna. Neki su nosili knjige ispod ruke kako bi im bilo lakše, a drugi su se počeli baviti umjetnošću. Joško Rožić je u grubo ratno vrime počeo pričati kroz likovnost. Na ovaj način zasigurno mu je bilo lakše živjeti. Dotična situacija za njega je bila prosvjetljenje te je nastavio slikati do kraja svog života i posljednjom, nažalost nedovršenom slikom rastao se od zvijezda i prešao u zvijezde. Njegova djela su klasična i prozaična. Potezi kistom donose mir i bijeg u svakidašnji život Trogira u kojem se šetalo ulicama grada, gledalo njegovu ljepotu, odilo na peškariju po kil srdela i uživalo u siknici i cvijeću na stolu. U bezumlju rata Joško nastoji stvoriti mir duše te ovjekovječiti sjećanje na Trogir, svoj voljeni grad kakav je bio u miru te kakav je bio kada su ga u prošlosti likovno interpretirali kako drugi tako i on sam, kako bi u samozatajnosti svoje duše osjećao da se ništa promijenilo nije već život ide dalje. Prošle su godine te mi kao svjedoci ovog života sada, promatrajući Joškove slike možemo zaključiti samo jedno: ova djela su Oda radosti u teškim vremenima u kojima je netko nastojao spasiti vlastiti um od bezumlja!”, napisala je u predgovoru izložbe viša muzejska pedagoginja Goranka Tomaš.

izvor/opširnije