Na sceni Male Gavelle 14. studenoga premijerno će biti izvedena predstava 'Your Love Is King' Espija Tomičića u režiji Rajne Racz, poetska obiteljska tragedija o slobodi, sjećanju i suočavanju s prošlošću kroz intiman odnos majke i transrodnog sina.
vrijeme: 14.11.2025. -
mjesto: Zagreb
U središtu priče, koja otvara niz slojeva obiteljskih odnosa i trauma, nadolazeća je smrt majke. Prošlost se u tekstu neprestano sudara sa sadašnjošću, a kroz introspektivni ton i fragmente sjećanja, tekst se pretvara u svojevrsne memoare obiteljskog života - ispunjene nježnošću, napetošću i tišinom. U prostoru između izrečenog i prešućenog nastaje osjećaj limba, prostor iz kojeg se traži izlaz, prostor u kojem se postavlja pitanje kako pronaći slobodu kada je svaka riječ obavijena očekivanjima drugih.
Središnji odnos, onaj između majke i transrodnog sina, prikazan je kroz prizore majčine bolesti i sinove tranzicije, ali i kroz neprestanu borbu s nerazumijevanjem i šutnjom.
"Tekst sam prvi put pročitala 2019. godine, kada je dobio treću nagradu Marin Držić, i odmah me privukla njegova snaga. Kad sam ga prvi put čitala, pomislila sam kako bi ga bilo teško postaviti na scenu jer je toliko moćan za čitanje. Volim izazove i sa svakim tekstom koji Espi napiše dobijem potrebu istražiti kako stvoriti kazališni jezik koji može biti blizak njegovu pismu", kaže za Hinu redateljica, koja je s Tomičićem dijelila studentske dane na Akademiji dramske umjetnosti.
Predstava je zamišljena kao obiteljska poetska tragedija. Iako je tekst izvorno napisan kao monodrama, Racz ga je postavila s pet glumaca, Matijom Gašparićem, Domagojem Jankovićem, Antonijom Stanišić Šperandom, Svenom Medvešekom i Laurom Anić Kaliger.
Likovi su, objašnjava, sablasti u glavi glavnoga lika: otac, majka, brat i dvije verzije samog protagonista, onaj prije i sada. Time se prostor obiteljske kuće pretvara u prostor sjećanja, suočavanja i oslobađanja.
Predstava je izrazito fizička, kaže redateljica, a tijelo postaje glavni nositelj značenja. "Tijelo je zatvoreno u mjestu koje boli. Bavili smo se tjelesnim iscrpljivanjem upravo zato da tijelo postane glavno lice", ističe Racz. Dokumentarnost se u predstavi očituje kroz razotkrivanje samog kazališnog mehanizma: kablovi, mikrofoni i grafoskopi postaju sastavni dijelovi scene, simboli sjećanja i proživljenog iskustva.
"Iz stvarnosti vrlo brzo prelazimo u svijet sablasti, režiran ekspresionistički. Važna je energija, krik, a ne psihološki realizam", dodala je.
Vizualni pristup također proizlazi iz ideje kazališta kao prostora sjećanja. Scenografija Sare Haas sastavljena je od elemenata kazališne svakodnevice poput skela, madraca i stepenica, dok glumci aktivno oblikuju prostor svojom igrom.
Estetiku predstave dodatno određuju kostimi Petre Bobić, glazba Marina Živkovića, koreografija Matee Bilosnić i fotografije Svena Mrkonjića koje glumci uživo kolažiraju na grafoskopu.
Racz naglašava kako je rad s glumačkim ansamblom bio izuzetno precizan. "Predstava funkcionira kao velika glazbena partitura. Istovremeno se odvija više planova radnje, pa glumci moraju biti savršeno usklađeni. Nema mnogo prostora za improvizaciju, ali svako gledanje predstave otkriva neki novi sloj, novi plan koji možda prvi put nije bio vidljiv", kazala je.
"Ja stvaram svijet, a na publici je da uđe u taj svijet i doživi ga. Posebno mi je važan jedan specifičan kazališni jezik i estetika poetskog teatra što pokušavam stvoriti u svim svojim predstavama. Nakon ove fantazmagorične predstave voljela bih da ljudi izađu malo otvorenijeg srca nego što su ušli u kazalište, da ih stvarnosno i poetsko zapljusnu i da shvate da smo svi mi - ljudi", zaključila je.
Rajna Racz završila je diplomski studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu te kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture.
Espi Tomičić diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Završio je dvosemestralni obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu. Izbor iz njegove poezije uvršten je u "Rukopise 42 - Zbornik poezije i kratke proze mladih s prostora ex-YU" 2019. godine. Osvojio je treću Nagradu "Marin Držić" za 2019. godinu za tekst "#ostavljamvamsvojekodoveihvalazaprijateljstvo ili #bitćesveokej". Član je Arbajt kolektiva. (Hina)
