U zagrebačkom kinu Kinoteka od 18. ožujka do 3. travnja održat će se filmski ciklus "Seks, politika, ljubav, anarhija", koji donosi izbor filmova kojima istaknuta talijanska redateljica Lina Wertmüller kroz satirički pogled komentira talijanski mentalitet i društvo.
vrijeme: 18.03.2026. - 03.04.2026.
mjesto: Zagreb
Jedna od najistaknutijih i komercijalno najuspješnijih talijanskih redateljica bila je prva žena nominirana za Oscara za režiju, za film "Pasqualino ljepotan" iz 1975. godine. "Uvijek s naočalama izraženih bijelih okvira, a navodno je posjedovala 5000 rezervnih pari, svoje je stavove izražavala u bujicama artikuliranih, poticajnih, a povremeno i kontradiktornih tvrdnji”, ističe se u najavi.
"Kritičar Gideon Bachmann prozvao ju je 'ženskim ekvivalentom ljetnog pljuska', a isto vrijedi i za filmove koji su je proslavili, ukrašene raskošnim i slikovitim naslovima te napučenima brbljavim, glasnim i impulzivnim likovima", dodaje se.
U Kinoteci će se prikazati osam njezinih i danas podjednako provokativnih, duhovitih i energičnih filmova iz vrhunca njezine karijere, što je zamišljeno kao uvod u opus redateljice čiji rad i danas potiče rasprave o društvu, ideologiji i odnosima moći.
Na filmsku scenu ušla je kao Fellinijeva asistentica na filmu "Osam i pol" iz 1963., te iste godine režira svoj prvijenac "Gušteri", nagrađen na filmskom festivalu u Locarnu, nakon čega je nastavila raditi na filmu i televiziji kao redateljica i scenaristica.
Međunarodnu prepoznatljivost stekla je filmom "Metalac Mimi, povrijeđene časti" (1972), u kojem je spojila teme seksa, politike i društvenih sukoba, motivima kojima će se vraćati kroz cijelu karijeru.
U filmovima se bavila problemima talijanskog društva - razlikama između sjevera i juga, nasljeđem fašizma, korupcijom, mafijom te promjenama koje modernizacija donosi obitelji i rodnim odnosima.
Iz "Kinoteke" kažu da su njezini likovi često snalažljivi ljudi spremni učiniti sve kako bi preživjeli, čak i po cijenu vlastitih ideala, a kako pritom nije štedjela ni muškarce niti žene proglašavali su je feministicom i reakcionarkom.
Premda su talijanski kritičari s visoka gledali na njezin vulgaran i groteskan humor, ona je vjerovala da film mora biti pristupačan publici, ali ne i eskapistički, te da su gledatelji dovoljno inteligentni da sami donesu vlastite zaključke, makar suprotni njezinima.
Njezin vitalan stil i potpuni izostanak političke korektnosti ostavili su trag na brojnim filmskim autorima, među kojima su Louis C.K., Amy Heckerling, Spike Lee, Pedro Almodóvar i Ruben Ostlund. (Hina)
