Fijumanski dijalekt, romanski idiom kojim se u Rijeci i njegovoj okolici govori od 15. stoljeća i koji predstavlja važan dio jezične i kulturne baštine grada te ima značajnu ulogu u očuvanju identiteta lokalne zajednice, novo je nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
vrijeme: 08.04.2026. -
Osnovne jezične značajke fijumanskog dijalekta očituju se u vokalnom i konsonantskom sustavu. Samoglasnici
a, e, i, o, u izgovaraju se kao u talijanskom jeziku, uz određene posebnosti poput otvorenijeg izgovora samoglasnika
e ispred suglasnika
r. U pojedinim položajima dolazi do gubitka početnih ili završnih samoglasnika (npr.
aspettare - spetar; fiol, vol), dok se u nekim slučajevima glas
u mijenja u
o (
lungo - longo).
Suglasnički sustav obilježen je nizom fonoloških prilagodbi, uključujući izostanak palatalnog
c, promjene u izgovoru suglasnika
g (
giorno → djorno, jorno), a česte su i pojave poput udvostručavanja ili gubitka suglasnika (
cosa → cossa; tuto, fato), kao i zamjene suglasnika unutar skupina (
sparare → sbarar, potere → poder). Također su prisutne glasovne promjene poput afereze (
rotondo → tondo), sinkope (
madre → mare) i apokope (
spetado → spetà).
U morfološkom pogledu, fijumanski dijalekt u velikoj mjeri slijedi obrasce talijanskoga jezika, uz određene iznimke. Primjerice, pridjevi muškoga roda na
-o prelaze u ženski rod na
-a (
bianco → bianca), dok pridjev
grande ima oblike
grando (muški rod) i
granda (ženski rod). Komparacija pridjeva ostvaruje se opisno (
più bono,
più cativo), bez posebnih oblika za komparativ i superlativ. Leksik obiluje kroatizmima (osobito čakavizmima), kao i germanizmima i hungarizmima.
Fijumanski dijalekt dio je riječkoga jezičnog krajolika te važan komunikacijski kȏd unutar fijumanskih obitelji. Fijumani predstavljaju jezičnu manjinsku skupinu s dubokim povijesnim korijenima koja čini dio starosjedilačkoga stanovništva grada Rijeke - Fiume. Osim svoje jezične vrijednosti, dijalekt je sredstvo prijenosa nematerijalne kulturne baštine, uključujući usmenu književnost, glazbu, umijeća i običaje.
