Dodjelom nagrada obilježen Dan HAZU

Dan HAZU slavi se u spomen na 29. travnja 1861. kada je Hrvatski sabor, pod predsjedanjem bana Josipa Šokčevića, na prijedlog đakovačkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, donio odluku o osnutku Akademije. Ta odluka provedena je u život nakon što ju je 1866. potvrdio hrvatski kralj Franjo Josip I.
 
Predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt u svom je govoru istaknuo da se proslava Dana HAZU i ove godine održava u Knjižnici HAZU jer se palača HAZU i još sedam akademijinih zgrada trenutno obnavlja od posljedica potresa 2020. te se ukratko osvrnuo na djelovanje Akademije od osnutka do danas.
 
„U vremenu relativizacije i erozije vrijednosti i institucija dobro je podsjetiti da danas slavimo 164 godine Akademijina služenja znanosti i umjetnosti, ali i sveukupnom razvoju i boljitku Hrvatske, i to zahvaljujući prije svega društveno priznatom stvaralačkom i moralnom autoritetu njezinih članova, i nekad i danas. Kao 18. Akademijin predsjednik želim odati duboku zahvalnost generacijama članova, velikana hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture koji su gradili našu Akademiju, a ujedno i hrvatski nacionalni identitet. Od 1861. pa sve do danas Akademija se potvrdila kao vodeća povijesna institucija u skrbi za identitet u procesu formiranja moderne i samosvojne hrvatske nacije. Akademija pridonosi razvoju hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture, razvoju i napretku hrvatskog društva u cjelini promičući izvrsnost s diseminacijom najviših dosega hrvatske znanosti i umjetnosti u domovini i svijetu.
 
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti svijest je i savjest hrvatske nacije, a odvojenost od svake vlasti omogućuje joj slobodnu prosudbu o svim pitanjima, bez političkog i bilo kojega drugog nepoželjnog utjecaja.
 
U poslanju Akademije jest promicati hrvatsko jedinstvo, bez podjela po bilo kojoj osnovi, kao preduvjet napretka u svim područjima života na hrvatskome etničkom prostoru. Za nas postoji samo jedna Hrvatska sa Zagrebom kao glavnim gradom, težištem za Hrvate diljem svijeta i simbolom hrvatske države“, kazao je akademik Neidhardt. Iznio je podatke da HAZU danas ima 134 redovita člana, 105 dopisnih članova sa svih strana svijeta i 73 člana suradnika. Akademija ima i 212 zaposlenika, među njima 82 doktora znanosti. Svi oni djeluju u Zagrebu i u još 16 hrvatskih gradova, u 27 Akademijinih znanstvenoistraživačkih zavoda, sedam muzejsko-galerijskih jedinica, u Knjižnici i Arhivu Akademije te u Arboretumu u Trstenom.
 
Proces obnove nije prekinuo uobičajene djelatnosti Hrvatske akademije, pa su u organizaciji ili pod pokroviteljstvom HAZU u 2024. održana 242 događanja, od toga 104 znanstvenih skupova, kongresa, simpozija i okruglih stolova, 43 predstavljanja knjiga, manifestacije i konferencije za novinare, 38 predavanja, 13 izložbi, 17 svečanosti i dodjela nagrada, jedan koncert, devet skupština i osam komemoracija. Velik broj tih aktivnosti ostvarile su Akademijine jedinice izvan Zagreba koje nisu pogođene posljedicama potresa.
 
U izdanju HAZU u 2024. je objavljeno 100 publikacija, a ukupno, od svojeg osnutka do kraja 2024., Akademija je objavila ukupno 7001 svezak raznovrsnih publikacija.
„U tom razdoblju stoljeća i pol neprekinutoga rada Akademija je svjedočila svjetskim društvenim potresima i prolazila kroz niz nametnutih državnih tvorevina i ideoloških zabluda da bi napokon dočekala Republiku Hrvatsku i trajno usvojila svoje hrvatsko ime“, rekao je akademik Neidhardt koji je dobitnicima uručio nagrade HAZU.
 
Nagradu HAZU za područje društvenih znanosti dobio je Branko Radonić za knjigu El Shatt - Dalmatinci u pustinji. Povijest dalmatinskog zbjega u Italiji i Egiptu od 1943. do 1946. godine, opći i lokalni (vrgorski) pregled, za područje matematičkih, fizičkih i kemijskih znanosti prof. dr. sc. Filip Najman za dokaz modularnosti eliptičkih krivulja nad kubičnim poljima te klasifikaciju torzijskih grupa i stupnjeva izogenija eliptičkih krivulja nad poljima algebarskih brojeva malog stupnja, za područje prirodnih znanosti prof. dr. sc. Zlatko Šatović za 58 znanstvenih radova koji čine znanstvenu cjelinu Analiza morfološke, biokemijske i genetske raznolikosti biljnih populacija, za područje medicinskih znanosti nagradu prof. dr. sc. Željka Krsnik za znanstvene članke koji čine znanstvenu cjelinu Rane regionalne razlike u izraženosti molekularnih biljega laminarnog identiteta moždane kore fetusa čovjeka, za područje filoloških znanosti nagradu dr. sc. Josip Galić za knjigu Sintaksa imperativnih rečenica u hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku, za područje književnosti prof. dr. sc. Žarko Paić za četiri knjige koje tvore cjelinu posvećenu odnosu kulture i tehnosfere, krovne teme Tehnosfera: teoretiziranje umjetnosti i umjetna inteligencija, za područje likovnih umjetnosti izv. prof. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak za autorstvo izložbe Umjetnost slavonskog plemstva - vrhunska djela europske baštine, održane u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, za područje glazbene umjetnosti i muzikologije dr. sc. Rozina Palić Jelavić za knjigu Ivan pl. Zajc, Hrvatska nacionalna povijesna operna trilogija: Mislav - Ban Leget - Nikola Šubić Zrinjski te za područje tehničkih znanosti prof. dr. sc. Siniša Šegvić za radove koji čine znanstvenu cjelinu Robusne i učinkovite metode razumijevanja prirodnih scena.
 
U ime dobitnika nagrada HAZU zahvalio je Žarko Paić koji je kazao da dobitnici u svojem istraživanju i stvaralačkim idejama nisu bili vođeni „nikakvim izvanjskim razlozima tzv. slave i uspjeha.“ „Ono što nas bezuvjetno i neotklonjivo vodi na našem putu mišljenja i djelovanja jest sama stvar za koju je vrijedno živjeti čak tako ekscentrično i nesvodivo, drukčije i različito. Intuitivno znamo da je ta stvar bit ljudske egzistencije u njezinoj slobodi kao događaju istinske ljepote s drugima u zajedništvu. Nagrada koju danas primamo za godišnja postignuća iz različitih područja znanosti i umjetnosti zacijelo je potvrda da je izabrani put onaj koji valja slijediti bez obzira na sve što priječi njegove tragove i znakove u pronalasku novoga čak i kad se bavimo povijesno odavno iščezlom prošlošću koja nam svojim smislom svijetli onkraj svih prohujalih epoha“, kazao je Paić.