(...) U Šenoinu romanu zlato je u prvome redu metafora zlatarove kćeri, kolateralne žrtve interstaleških i intrastaleških (intranacionalnih) sukoba; simbola Zagreba i zaloga njegove (građanske i nacionalne) emancipacije; neprežaljene ljubavi junaka Pavla i najvećega blaga svojega oca, vrednijega od svega
srebra i zlata koje je imao. Pa kao što se i zlato iz naslova romana može čitati s različitim konotacijama, tako se i mi, kao baštinici kulture koju je Šenoa stvarao, možemo odlučiti što ćemo s tim zlatom napraviti. Hoćemo li dopustiti da brončani kip koji ga je materijalizirao bude samo jedna od gradskih atrakcija što ćemo ih pokazivati turistima koji su za našu povijest i književnost zainteresiraniji od nas samih ili ćemo u njemu prepoznati nadu s kojom je svoje pismo Dori Krupićevoj zaključio P. Pavličić: nadu da ona (Dora, tj.
Zlatarovo zlato) neće uvijek ostati sama „s nebrižljivim đacima, sentimentalnim gospođama i dokonim filolozima“. Nadu da će nas Dora, Šenoa, hrvatska književnost i hrvatska povijest potaknuti na to da osvijestimo potrebu „da prepoznamo svoje vrijednosti, da ih uvažimo, da se na njih oslonimo.“ (...) /
iz teksta Suzane Coha
Roman je dostupan na mrežnoj stranici Matice hrvatske, u PDF obliku.
Vidi i:
Virtualno izdanje božićnog dvobroja časopisa Vijenac
