Raspored predavanja:
Lucija Begić i Anja Radelić
“Tvornice opeke na području Črnomerca u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća”
18:00 - 18:40
Sandra Križić Roban
“Pokušaj integracije spomenika u sadašnjost - slučaj Zida boli”
18:45 - 19:25
Darko Šimičić
“Cigla kao materijal u arhitekturi i umjetnosti”
19:30 - 20:15
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Lucija Begić i Anja Radelić
“Tvornice opeke na području Črnomerca u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća”
Grad Zagreb u 19. je stoljeću bio razvojno središte mnogih industrijskih grana, čijem je unaprijeđenju pogodovala izgradnja željeznice, te je podizanje brojnih industrijskih postrojenja utjecalo na razvoj grada. Pojačana izgradnja u drugoj polovini 19. stoljeća, a posebice nakon potresa 1880. godine, utjecala je na potrebu građevinskog sektora za intenziviranje proizvodnje građevinskog materijala i poboljšanjem njegove kvalitete. U tom okruženju djelovalo je mnoštvo manufaktura za proizvodnju opeke, a postepeno su osnovana i brojna industrijska poduzeća.
Građevinsko poduzeće »Grahor i Klein«, kasnije preimenovano u »Grahor i sinovi«, osnovali su 1868. godine graditelji Janko Nikola Grahor i Franjo Klein s ciljem industrijalizacije proizvodnje građevinskog materijala. Prva ciglana nalazila se na današnjoj adresi Ilica 157, kod križanja Ilice i Grahorove ulice. S vremenom su se prometnuli u vodeće u industriji te su proizvodili polovinu opeke koja se upotrebljavala u gradu Zagrebu, a sredinom 1890-ih poduzeće je posjedovalo šest tvornica opeke. Zahvaljujući vrijednoj proizvodnji, Janko Nikola Grahor sa svojim je građevinskim poduzećem ostavio velik trag u graditeljskom nasljeđu grada.
Ciglanu obitelji Müller osnovao je 1885. godine Adolf Müller, poznati zagrebački trgovac i utemeljitelj kina, kao ručnu ciglanu. Kasnije modernizirana, postala je jedna od najuspješnijih i najdugovječnijih zagrebačkih tvornica opeke, unatoč brojnim promjenama i nesrećama koje su snašle obitelj i ciglanu. Osobito zanimljiva zbog i danas očuvanih dijelova tvornice i u javnosti dobro zapamćenog rušenja njezinih dvaju dimnjaka 2021. godine, ciglana obitelji Müller važan je fragment zagrebačke povijesti i industrijske baštine. Osim zagrebačke, obitelj Müller posjedovala je i ciglanu u karlovačkom naselju Banija.
Dosadašnji zaključci istraživanja upućuju na to kako su mnogi arhitekti i graditelji u 19. i 20. stoljeću pokrenuli vlastitu proizvodnju opeke i drugih građevnih materijala, ili su se s određenim proizvođačima ciljano povezali, što njihova djela čini još kompleksnijim cjelinama, a u kontekstu obnove i zadiranja u povijesni materijal dodatno obvezuje na sagledavanje i poštivanje tog jedinstva. Uz navedeno, poznavanje proizvodnje i temeljnih karakteristika opeke kojom su zidane pojedine građevine može predstavljati važan podatak prilikom budućih građevinskih zahvata, a samo po sebi prilog je poznavanju povijesti grada, industrije i graditeljstva. Navedenim temama dugoročno je potreban interdisciplinarni pristup.
Izlaganje »Tvornice opeke na području Črnomerca u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća« temelji se na istraživanju zagrebačke industrije cigle u 19. i prvoj polovini 20. stoljeća. Istraživanje je potaknuto volonterskim projektom u organizaciji hrvatske grupe Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (IIC - Hrvatska grupa) koji je započeo nakon potresa 2020. godine s ciljem dokumentiranja temeljnih obilježja opeke kojom su zidane građevine užeg i šireg centra Zagreba, a zatim i njihova povezivanja s tvornicama koje su je proizvodile. Izlaganjem su obuhvaćene dvije ciglane koje su se nalazile na području gradske četvrti Črnomerec, a to su ciglana Janka Nikole Grahora i sinova, te ciglana obitelji Müller. Prikazan je njihov povijesni razvoj i moguće veze s opekom dokumentiranom obilaskom terena, ali i otvorena pitanja još tekućeg istraživanja, pri čemu je sudjelovanje publike dobrodošlo. Izlagačice zahvaljuju inicijatorima i brojnim kolegama, obitelji, prijateljima i ustanovama koji su doprinijeli rezultatima istraživanja, te Galeriji Spot, koja je omogućila izlaganje.
Lucija Begić (Zagreb, 1998.) diplomirala je talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2023. godine i trenutno završava studij povijesti umjetnosti. Jedan semestar studija provela je na Sveučilištu u Macerati, Italija. Bila je uključena u volonterske projekte dokumentiranja i zaštite baštine nakon potresa u ožujku 2020. godine te aktivno volontira u Erasmus studentskoj mreži Hrvatska. Licencirani je turistički vodič za grad Zagreb i Zagrebačku županiju, a tijekom studija radila je u brojnim muzejskim i galerijskim institucijama.
Anja Radelić (Zagreb, 1995.) diplomirala je povijest umjetnosti i antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2020. godine. Jedan semestar studija provela je na Sveučilištu u Macerati, Italija. Sudjelovala je na radionicama i volonterskim projektima gdje se bavila različitim temama iz područja zaštite kulturne baštine. Po završetku pripravničkog staža u Hrvatskom državnom arhivu stekla je zvanje arhivista 2023. godine. Iste godine zaposlena je u Konzervatorskom odjelu u Krapini.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sandra Križić Roban
“Pokušaj integracije spomenika u sadašnjost - slučaj Zida boli”
18:45 - 19:25
Zamišljen kao spontana i u izvedbi skromna spomenička gesta, Zid boli počeo se formirati 1993. godine, a njegova kratkotrajna egzistencija zanimljiva je u kontekstu problematike spomenika Domovinskog rata, u sklopu čega je ostao zabilježen kao jedinstven fenomen. Bio je realiziran jednostavnim činom donošenja i polaganja opeka poredanih u formu zida, koji je obuhvatio ugao Selske ceste i Ilice u Zagrebu. Tom je intervencijom u javnom prostoru svojedobno obilježeno mjesto od posebnog značaja za noviju hrvatsku povijest, no slijedom događaja, spomenik je postao predmet političkih igara i manipulacija. Naposljetku, Zid boli je srušen i djelomično ugrađen u stražnji dio Memorijala žrtvama, nestalim i zatočenim hrvatskim braniteljima, koji je prema natječajnom projektu Dušana Džamonje iz 2003. godine podignut na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Postavljanje i održavanje Zida boli možemo tumačiti u kontekstu “reprezentativne demokracije” (termin R. Deutsche), a u našoj sredini tumači se kao nesvakidašnja urbana intervencija koja se dogodila mimo službenih struktura (koje uobičajeno odlučuju o gradu, javnom prostoru, pa tako i o spomenicima). Zid boli bio je prepreka, element u prostoru koji je trebalo zaobići, a imena stradalih i nestalih te datumi, rukom napisani na opekama, do neke su mjere individualizirali osobe o čijim se sudbinama nastojalo obavijestiti javnost. Ta je intervencija nužno koegzistirala u životu građana, a uz ostalo, definirala ju je performativnost, snažna poveznica sa značajem mjesta (Zid je bio postavljen ispred tadašnjeg sjedišta UNPROFOR-a) te postupci individualizacije žrtve (navođenjem njezina imena i datuma, kao i različitih boja opeke - crvene za zatočene i nestale, crne za ubijene).
U izlaganju će biti riječi o site-specific instalaciji koja je svakodnevno podsjećala na stradale, odvedene i nestale osobe, a koje su zahvaljujući neprekidnom “događanju spomenika” bile dio zajedničke svakodnevice. Nestabilna struktura zida zahtijevala je konstantne popravke, dok je na simboličkoj razini sprečavala da se sjećanje na nestale i žrtve događa samo u okolnostima pozorno režiranih obljetnica. Zid boli žrtve je integrirao u sadašnjost, omogućavao je svakodnevnu komemoraciju koja važan povijesni segment nije izdvajala ni arhivirala, nego ga je činila dijelom života.
Sandra Križić Roban doktorirala je u području povijesti umjetnosti, a bavi se teorijom i kritikom, kustoskom praksom, nastavom i pisanjem. Radi na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao znanstvena savjetnica u trajnom zvanju. Teme istraživanja su joj suvremena umjetnost, povijest i teorija fotografije, poslijeratna arhitektura, problematika javnog prostora i alternativne strategije sjećanja. Jedna je od osnivačica Ureda za fotografiju.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Darko Šimičić
“Cigla kao materijal u arhitekturi i umjetnosti”
19:30 - 20:15
Predavanje prati povijest upotrebe cigle kao materijala korištenog u arhitekturi i vizualnim umjetnostima. Povijest civilizacije, unazad 2.000 g.p.n.e. u prvim gradovima u Mezopotamiji pa sve do danas, neodvojiva je od proizvodnje i korištenja cigle kao osnovne građevinske jedinice za gradnju nastambi, utvrda i hramovi. U 20.st. mnoštvo je primjera gdje je cigleni zid bitan građevni i dekorativni element u arhitekture kao što je vidljivo u nizu zgrada koje su projektirali istaknuti arhitekti Mies van der Rohea, Álvaro Siza ili Jacques Herzoga i Pierre de Meurona. Industrijski proizvedena cigla privukla je minimalističke umjetnike radi jednostavne upotrebe i ponavljanja identičnog element kao što je to u svojim radovima učinio Carl Andre. U opusima pojedinih suvremenih umjetnika dolazi do spajanja interesa za arhitekturu i skulpturu pa nastaju monumentalne instalacije koje propituju zatečeni urbani prostor i interveniraju u prirodni ambijent. Dobri primjeri takve prakse su radovi umjetnika Per Kirkebyja i Filipa Dujardina i arhitektonskih ureda Pablo + Hanghar. U radovima Davida Neza, Tomaža Šalamuna, Rajka Radovanovića, Demelze Watts, Vlade Marteka, Jorge Méndez Blake, Zlatka Kopljara ili Elisabette Benassi cigla je materijalo sredstvo za izvedbu konceptualno zasnovanog umjetničkog djela u kojima se isprepliću povijesni slojevi i osobne poetike.
Darko Šimičić je likovni kritičar, istraživač i kolekcionar. Na likovnoj sceni je prisutan od kraja sedamdesetih godina. Područja njegovog interesa su umjetničke strategije povijesnih avangardi (dada, Bauhaus, zenitizam), rubne medijske forme (časopisi i knjige umjetnika, fotomontaže) i postavangardne prakse druge polovice 20. st. (Gorgona, Tomislav Gotovac, Grupa šestorice autora). Suosnivač je Instituta Tomislav Gotovac u Zagrebu (2012.), gdje je zaposlen kao voditelj programskih aktivnosti.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nakon predavanja predviđena je panel diskusija koju će voditi i moderirati Tena Starčević.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Programske aktivnosti projekta Kvartovski objektiv sufinancirane su sredstvima Grada Zagreba u okviru programa Kultura i umjetnost u zajednici te sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. |
|
|
