14. rođendan Art-kina slavi se u nedjelju, 18. prosinca, u 20 sati, uz autora čije je djelo utkano u srž vizualnog identiteta ustanove, logo kina sačinjen od zarezanog, pomaknutog oka.
vrijeme: 18.12.2022. -
mjesto: Rijeka
Riječ je o antologijskom motivu iz nadrealističkog kratkometražnog filma Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja
Andaluzijski pas, koji će se i prikazati tom rođendanskom prilikom u kinu, uz projekciju drugog
Buñuelovog filma
Zlatno doba kojim je autor nastavio svoju potragu za nesvjesnim kroz slikovne metafore.
Manifesno ostvarenje filmskog nadrealizma i vrhunski primjer cjelokupne francuske avangarde 20-ih dvadesetog stoljeća, prvi film Luisa
Buñuela Andaluzijski pas (1929.) klasik je nijemog filma. Film između snova i stvarnosti apsurdno i šokantno zadire u nesvjesno, stvarajući neobične i fantastičke veze među realistički predočenim,
naoko nepovezanim fragmentima. Film se, pod utjecajem Freudovih psihoanalitičkih teorija, vodi
logikom sna, korespondentnom romanu struje svijesti, kojom se otkriva alternativna stvarnost, suprotstavljena onoj realističnoj, koju nadrealisti smatraju malograđanskom, nepotpunom i obmanjujućom.
Andaluzijski pas doživio je ogroman uspjeh i nije se skidao s repertoara osam mjeseci, što je Buñuela ohrabrilo da se upusti u svoj novi projekt, nazvan
Zlatno doba, koji unekoliko s
Andaluzijskim psom čini cjelinu.
Nadrealistička satirična komedija
Zlatno doba (1930.) progovara o ludostima modernog života, licemjerju seksualnih običaja buržoaskog društva i sustava vrijednosti katoličke crkve. Velik dio filma ispričan je s naslovnim karticama tipičnim za nijemi film, no riječ je o jednom od prvih zvučnih filmova snimljenih u Francuskoj.
Pored tematskih sličnosti s
Andaluzijskim psom – nekonzumirana ljubav potaknuta seksualnom represijom društva, neizbježnost fizičkog nasilja i napad na svećenstvo
– zamjetne su i razlike između ta dva filma, a one se prvenstveno odnose na kompaktniju filmsku režiju, scenografiju i oblikovanje prostorno-vremenskih dimenzija što, između ostalog, znači da je Buñuel s ovim filmom shvatio kako svoj umjetnički izraz oblikovati, a da više ne teži samo odbacivanju njegovih konvencija, primjenjujući iste sižejne obrasce. Pokazalo se to dugotrajnim stilom.
Više na
https://www.art-kino.org/hr/
